256
da utvrde s Leopoldom novi ugovor i novu inauguralnu diplomu, ir kojoj ce biti ustav i suverenost drzave, kao i prava stalezá jasnije i izrazitije istaknuta negoli dosada. No mnogo je znatnija od ovoga casovitoga i pojedinackoga drzavnopravnog domisljanja nenadana krepka provala narodnoga osjecaja i kod Madzarà i kod Hrvatà. „Madzarsko (i hrvatsko) plemstvo obuze ujedared neka pa-triotska vrtoglavica, pa su svi htjeli da budu patrioti, — kaze su-vremeni Hrvat grof Adam Orsic — dali su sebi krojiti haljine po staromadzarskom nacinu, a i zene uzese oblaciti odijela madzar-skoga kroja s krznom, a na glavu stavise cako ; nitko ne htjede da inace govori negoli madzarski, au Hrvatskoj hrvat ski". Oni su dakle protiv carevih politickih novotarija potrazili oslona u starim uspomenama ugarsko-hrvatske drzavne nezavisnosti, a protiv germa-nizacije u preporodu narodnosti i narodnoga jezika. Medutim Ma--dzari su isli mnogo dalje od Hrvatà : vec sada su smatrali najjacim stitom protiv eventualnih ponovnih pokusaja germanizacije samostalnu madzarsku drzavu sa cistim madzarskim narodnim obiljezjem. Kao* sto ima samo jedan Bog i jedan kralj, govorahu, tako treba da bude sama jedna drzava, jedan narod i jedan jezik od Karpatà do Adrije,
—	to bijase politicka ideja Madzarà u to doba, a takovom ostade za-pravo u bitnosti sve do danas. Madzari su dakle posve popri'mili ideju cara Josipa IL; oni su samo zamijenili jedinstvenu Austriju jedinstvenom Madzarskom, a njemacki jezik madzarskim. Hrvati su opet prihvacali doduse misao o samostalnoj ugarsko-hrvatskoj, drzavnoj zajednici, ali ono trazeno jamstvo nalazili su u „stoljecima posvecenom" latinskom jezik u, koji im je i jednima i drugima vec odavna bio drugim materinjim.
    Hrvatski sabor od 1790. Pod utjecajem ovakih politickih po-gleda sastade se iza petgodisnje stanke velika skupstina zupanije zagrebacke (2. marta) i upravi na ugarsko namjesnicko vijece pred-stavku s molbom, da se sazove hrvatski sabor, koji ce izabrati protonotara, onda da se imenuje ban, za koju je cast preporucila grofa Ivana Erdodyja. Na slijedecu skupstinu, 15. aprila, dosao je i veliki zupan zagrebacki Nikola Skrlec vrativsi se iz Ugarske^ Obavivsi restauraciju zupanijskoga cinovnistva izrece vrlo znacajan govor. Ponajprije sjeti plemstvo nemilih dogadaja proslih godina, naime, kako je ukinuta cast velikozupanska, pogazeni bilí zakoni^ uvedene tudinske uredbe i „egzotican jezik“ ; no podjedno istaknu, da se zapravo takove teznje egzekutivne vlasti pokazase vec od