207
Srijemskim Karl ove yn a, i to izmedu Leopolda i Venecije s jedne, a Turske s drljige sitane. Leopold stecè njime svu Ugarsku osim Banata, Hrvatsku do Une i juznoga Velebità te Slavoniju osim jugoistocnoga Srijema sa Zemunom i Mitrovicom. Erdelj presta biti nezavisnom knezevinom i zdruzen bi s Leopoldovom Ugarskom. Venecija je opet dobila sve ono, sto je u tom ratu osvojila, naime Knin, Sinj i Vrgorac. Sada se na ove nekoc i u geografskom smislu -cisto hrvatske predjele protegne ime Dalmacija.
    Poslije mira. Karlovackim mirom imao je poceti nov zivot po narod hrvatski, buduci da je velik dio njegove zemlje bio osloboden od jarma turskoga, a onoga neprekidnoga vojevanja, narocito na Kra-jini, sve je vise nestajalo, Jos prije utanacena mira Hrvati su se nadali, da ce se s materom zemljom opet sjediniti ne samo Pounje s Bihacem, nego i sjeverna Dalmacija s Kninom i zapadna Bosna s Jajcem. Premda je Karlovacki mir osujetio ove nade, ipak se stalo pomisljati na srecniju buduenost, i to prvi put na osnovi ne samo historijskoga prava, nego i narodnoga. Ovaj prvi hrvatski politicki program izradio je Senjanin Pavao Ritter Vitezovic (* 1652., f 1713.). U malom spisu, stampanom u Zagrebu 1700. s natpisom „Ozivjela Hrvatska“,1 a posvecenom Leopoldu I. i vec (1687) okru-njenom mu sinu Josipu I., „kraljevima citave Hrvatske" (totiusque ■Croatiae regibus), Vitezovic dokazuje, da je Hrvatska nekoc bila kud i kamo prostranija od njezinih tadanjih (1700) ostataka. Kod toga identificira on Ilire i Slovene (Slovence, Slovince), a buduci da neki dalmatinski pisci zovu svoj jezik uz slovinski jos i hrvatskim, Vitezovic ucini korak dalje i rece, da su nazivi ilirski, slovinski i hrvatski samo sinonimi za jedno isto. Prema tome dakle Vitezovicu bijase Hrvatska sve ono, sto su nekoc Rimljani razumijevali pod Ili-rijom, pa stoga razlikovase Bijelu Hrvatsku i Crvenu. Bijela Hrvatska obuhvatala mu je Primorje (od Rase do Bara), Zagorje (Bosnu i Her-cegovinu), Medurjecje (izmedu Save i Drave) i Planinsku Hrvatsku (Croatia Alpestris, to jest danasnju Korusku, Stajersku i Kranjsku), dok je pod Crvenom Hrvatskom razumijevao Srbiju, Bugarsku, Ma-kedoniju i Traciju. Inace bila su mu razna narjecja u ovim zemljama samo dijelovi jednoga hrvatskoga jezika. Medutim je za ovom slikom Vitezovicevom daleko zaostajalo pravo stanje stvari. Jer i ono aemljiste, sto su ga osvojili Hrvati i carevci, bijase tek po historij-
 1 Croatia rediviva regnante Leopoldo Magno caesare. Zagrabiae 1700.