204
u nevjernike (raja = stado). Kako Turci ne cine razlike po krvi, jeziku i narodnosti uopce, vec jedino po vjeri, uze se stvarati u nasem. narodu slicno misljenje, koje jos i danas postoji, naime identifi-ciranje vjere i narodnosti. Ma da Hrvati musiimi nijesu znali turski, ipak su se drzali Turcima bijesno progoneci i mrzeci na svoju krscansku bracu. Krscani (dzauri, od arap. cafir = heretik) imali su stoga samo duznosti, a gotovo nikakih prava. Oni su se u svemu morali razlikovati od musiima gospodara ; niti su smjeli nositi odijela ni po vrijednosti ni po boji kao oni, niti konje jahati, vec mule i magarce, niti oruzja nositi, jer toboze kao „nevjernici“ ne bijahu podobni da brane carstvo. Zanatima i trgovinom mogli su se zanimati samo oni, sto su stanovali po varosima, dok su svi ostali morali stanovati po seiima na spahilucima i obradivati zemlju svojih gospodara. Istom poturcena im djeca postaju ravnopravna s ostalim muslimima. Pri dolasku svomu Turci su dasto porusili crkve i samo-stane, ili ih pretvorili u dzamije i staje, dok od zvonà salise topove. Docnije Turci nesto popustise, no ipak nijesu rado dopustali, da se grade ili popravljaju crkve. Stoga i jesu one rijetke krscanske crkve bile ili ruievne ili slupane od dasaka. Krscani su se ipak sastajali na sluzbu bozju, ponajvise u privatnim kucama ili na groblju, a svu pastvu vriili su kod katolika franjevci (ujaci), a kod pravoslavnih kaluderi. Svjetskoga svecenstva po turskim stranama uopce nije bilo. Katolicki se svecenicki podmladak uzgajao po samostanima, tako u Sutjesci, Kreievu, Fojnici, a zaredio bi ga, kad ga je bilo, bosanski biskup, redovito clan franjevackoga reda sa sjedistem u kojem sa-mostanu. Samo su iznimno polazili neki darovitiji mladici na nauke u Italiju. Hrvati krscani kao i Srbi imali su za vrijeme turske pre-vlasti dva glavna ognjista: zadrugu i selo. Zadruzni se zivot u to teiko doba joi bujnije razvio, jer je narod obrane radi volio da zivi u vecim skupinama, a i zbog laksega placanja poreza, buduci da se taj odmjerivao po ognjistu, to jest po kuci, bez obzira na broj ukucana. U tim su se zadrugama, narocito za dugih zimskih noci, pjevale uz gusle pjesme o narodnim junacima, a te su u njemu odrzale budnu narodnu svijest i nijetile nadu u oslobodenje. Selo je samo sebi bi-ralo kneza kao starjesinu, koji ga je zastupao pred turskim oblastima i sudio seljanima; u njegovo se sudenje Turci obicno nikad nijesu mijesali.
Porezi. Krscanski podanici placali su desetinu i harac. Dese-t i n a je isla spahiji od plodina, a harac sultanu za vojsku u go-