337
septembra 1871. pobudila je — kaze kralj — u nama zalosno uvje-renje, da se od toga sabora nije nadati uspjesnomu djelovanju“. Buduci da je ugarska viada znala, da Bedekovic nije podesna licnost za provodenje njezinih ciljeva, prihvati kralj njegovu molbu za otpust i imenova banske casti namjesnikom Antuna Vakanovica sa zadacom, da provede nove izbore. Ma da su se ponovila vremena Rauchova s izbornom praksom i licnim progonima, ípak je narod izabrao 47 narodnjaka, a samo 28 unionista ; no Vakanovic popravi poraz time, da je u sabor pozvao 47 virilista, mahom unionista, pa tako ostade narodna stranka, premda je na biralistu pobijedila, u manjini. Polozaj narodne stranke bijase veoma nezgodan. Povratak beckih mjerodavnih krugova na dualizam, a narocito ucvrscenje nje-govo ímenovanjem grofa Julija Andràssyja ministrom spoljnih posala (14. nov. 1871.), koga je u Budimpesti zamijenio grof Menhart Ló-nyay, bijase za nju jasan znak, da ce prije ili kasnije i na biralistu dijeliti sudbinu svojih drugova za Rauchovih izbora 1868. U takovu raspolozenju narodna se stranka odazva pozivu novoga ministra predsjednika Lónyaya, da stupì u pregovore s jedne strane s unio-nistima, a s druge s ugarskom vladom. Narodna stranka pristade uz uvjet, da se provede revizija nagodbeidase imenuje banom covjek, u koga ce ona imati povjerenja. Sada se sloze narodnjaci i unionisti pa izaberu regnikolarnu deputaciju (9. jula), u koju je uslo polovica jedníh i polovica drugih od dvanaestorice clanova.1 Dne 6. novembra predlozise oni ugarskoj jednakobrojnoj deputaciji nuncij, u kojem zatrazise : hrvatski ce poslanici na zajednickom saboru sami izmedu sebe birati pet clanova u delegacije, a ne ce ih birati citav zajednicki sabor; bana imenuje kralj bez prijedloga i protupotpisa ministra predsjednika ; ban nosi naslov ,,ban - ministar zemaljski kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije“, da se time jace istakne njegova odgovornost hrvatskom saboru; Hrvatska ce „sama svojim financijama i drzavnim dobrom samostalno upravljati, placajuci zajed-nickoj ugarskoj drzavnoj blagajni redovite svote, koje bude duzna doprinositi za skupne poslove" ; hrvatski ministar u Pesti ne moze uplivati na hrvatsku autonomiju, vec ima u ministarskom vijecu jedino zastupati hrvatske interese.
Ali ove je prijedloge iza dugoga oklijevanja odbila do jednoga
     1 Unionisti bili su : Makso Prica, Jovan 2ivkovic, Miroslav Kraljevic, Sve-tozar Kusevic, barun Prandau i Petar Horvat ; narodnjaci: Ivan Mazuranic, Ante Jakic, Nikola Krestic, biskup Strossmayer, Mato Mrazovic i Ivan Voncina.
22