288
osnove kajkavski Zagreb i okolicu. No vec od januara 1836. ucini Gaj radikalnu promjenu i pravi korak „narodnoga preporoda" : on prihvati stokavski govor Hrvatà i Srbà kao opci knjizevni jezik, novi pravopis i ime i 1 i r s k o kao oznaku narodnoga jedinstva. Tim odvaznim i presudnim cinom Gaj je izveo najvece svoje djelo, uklonivsi njime i posljednu zagradu, sto je dijelila Hrvata od Hrvata, a onda Hrvata od Srbina. To je bez sumnje jedan od najvelicajnijih dogadaja u historiji hrvatskoga naroda, jer je stoljetnomu provinci-jalnom cjepkanju i drobljenju zadan smrtan udarac, a time udahnuta sve dotle nesvijesnim narodnim slojevima svijest danasnjega hrvatskog narodnog i politickog zivota. Bez ovoga slavnoga cina Gajeva i nje-govih odusevljenih mladih drugova ne da se nikako zamisliti sav buduci hrvatski politièki rad, a navlas onaj oko narodnoga ujedinjenja. Tako dakle nestaje godinom 1836. stare Hrvatske, a rada se nova i s njome nova era u politickom i kulturnom zivotu hrvatskom.
    Ovomu je smjelom istupu hrvatske omladine isla tada na ruku i opca politicka situacija. U Becu bili su vec dosta zabrinuti zbog sve vecih zahtjeva Madzarà pa su stoga povladivali hrvatskomu otporu davsi Gaju dozvolu za uredenje stamparle (7. juna 1837.) i dopus-tivsi mu nesmetano „ilirsku“ promjenu. No mnogo je znatnije, sto su hrvatski stalezi tada, poslije sabora od 1832.—1836., bili ogorceni na Madzare, poglavito s dva razloga: plemstvo zbog namjere njihove, da se seljak ucini slobodnim, a svecenstvo zbog protestantskoga pitanja. Tako se dakle zgodi, da se oba ova glavna faktora sjedinise s omla-dinom u jaku falangu na obranu hrvatskih municipalnih prava i oja-canje jezicnoga i literarnoga narodnoga preporoda. Prve se posljedice odmah pokazase: otvorene su brojne citaonice po zemlji, od kojih je najvaznija bila zagrebacka s grofom Jankom Draskovicem kao predsjednikom na celu, a u kojima su clanovi mogli nesmetano izmjenjivati svoje politicke misli i njegovati narodni jezik. Nlidalje se zapocelo raditi za hrvatsko kazaliste, poglavito trudom Di-mitrija Demetra, dok je Gaj zamislio, a stalezi i prihvatili njegovu misao, da se osnuje uceno drustvo za proucavanje narodnoga jezika i za napredak naucnoga rada. Sve je to u malo godina toliko preporodilo hrvatski narod, da je obrana njegovih prava na pozunskom saboru poprimila jos krepciji oblik.
    Pozunski sabor od 1839. i 1840. Kad je poslije trogodisnje stanke kralj Ferdinand opet sazvao pozunski sabor, sastao se (21. i