91
krivovjerja i povrate u krilo katolicke crkve. Odsada su kroz sve vrijeme do propasti bosanske drzave ugarsko-hrvatski kraljevi pod izlikom bogomilskih smut-nja oruzanom rukom provaljivali u Bosnu, nasto-jeci, da j e potpuno sjedine sa svojom drzavom.
    Kralj Emerik umre u septembru 1204. izmirivsi se prije s bra-tom Andrijom, a kad se vec poslije kratkoga vladanja od osam mjeseci prestavi malodobni mu sin Ladislav II. (III.) (1204—1205), stupi na prijestó Andrija I. (II.) (1205—1235).
    Andrija I. (II.) (1205—1235). Nastupom kralja Andrije I. (II.) prestale su doduse mnogogodisnje borbe izmedu pojedinih clanova kraljevske kuce za dulje vremena, ali te borbe, cesto u svezi sa spoljasnjim ratovima, duboko su potkopale ugled i moc kraljevsku, a podigle onu crkvenih i svjetovnih velikasa. No Andrija nije bio covjek, koji je tome mogao pomoci, jer rasipan, lakomislen, nestalan i neodlucan, pogorsao je jadno stanje jos i time, sto je bio potpuno u vlasti svoje zene, Njemice Gertrude i njezina roda. Brat njezin B e r t o 1 d, nesposoban po mladosti i bez teolo§kih nauka, postade kalockim nadbiskupom, a onda josihrvatskim banom. Zbog toga urote se neki velikasi protiv kraljice i proksenog joj brata te je u septembru 1213. u Piliskoj sumi kraj Budima poslije dovrsena lova umore, dok Bertold srecno umace.1 Kralj Andrija oplakivao je doduse Gertrudu, no dobrza se utjesio ozenivsi se (1215) Jolantom, sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. Da podigne svoj pali ugled, odluci se Andrija na vojnu u Galiciju, gdje dade mladega sina Kolomana okruniti galickim kraljem, ali Rusi ga poslije cetiri godine zarobe i prisile na povratak (1121), pa tako propade sve nastojanje Andrijino onkraj Karpata.
    Krizarska vojna Andrijina. Jos se Bela II. (III.) zavjetovao, da ce poci u krizarsku vojnu; na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. Poslije svih onih nesreca i neprilika odluci se Andrija, da ce ispuniti ocu zadanu rijec. Nemajuci potrebnoga novca za pre-vozninu po moru, odrece se u korist Venecije svoga kraljevskoga prava na Z a d a r (1216). Pred polazak na Istok postavi u Hrvatskoj svojim namjesnikom templarskoga mestra Poncija de Cruce, a u Ugarskoj ostrogonskoga nadbiskupa Ivana, a onda pode ljeti 1217. na put preko Zagreba, gdje je upravo tada u njegovoj prisutnosti
     1 Bajka je, da je kraljicu umorio hrvatski ban Benko (ili zapravo Bank od plemena Bór), jer da mu je toboze Bertold obescastio kcer.