267 ima „nezgodnoj zelji Dalmatinaca“, da se sjedine s Hrvatskom, stati na put. Grof Thurn uze odista odmah djelovati u tom smislu : on poce podupirati i jacati talijanski elemenat na stetu hrvatskoga, jer taj se nije odusevljavao za sjedinjenje. Skoro potom sklopi kralj Franjo s Francuskom definitivni mir u Campoformiju (nocu od 17. na 18. oktobra 1797.), kojim mu je Dalmacija potpuno predana u vlast. No prvo austrijsko vladanje u Dalmaciji (od 1797. do kraja 1805.) nije se u bitnosti mnogo razlikovalo od mletackoga, pridrzavsi sve uredbe, sto ih je zateklo, a izuzetak cine tek neke reforme u skol-stvu i u sudovanju. Postanak austrijske carevine i pozunskí sabor od 1805. Mir s Francuzima nije dugo potrajao, jer vec poslije dvije godine doslo je do drugoga rata (1799—1801), a dobrza i do trecega (1805), ali oba rata, narocito ovaj od 1805., svrsise nepovoljno po carsko oruzje, jer je Napoleon, — koji je medutim proglasen nasljednim carem Francuzà (20. maja 1804.), — potukao u „trocarskoj" bitki sjedinjenu austro-rusku vojsku kod Slavkova (njem. Austerlitz, u Moravskoj, 2. dee. 1805.). Posljedica bijase, daje Franjo morao mirom u Pozunu (26. dee.) odstupiti Napoleonu Dalmaciju, Jos poslije prvoga rata sastao se u Pozunu sabor (u maju 1802.), na kojem su sabrani stalezi, nakon sto su kralju votirali nove ratne potrebe, iznijeli na prijedlog hrvatskih poslanika pred kralja zelju, da se novostecena Dalmacija sjedini s Hrvatskom; no ona ostade neu-vazenom. Skoro potom nastupila je vazna promjena u kraljevu naslovu. Videci, da Njemacka sve vise dolazi pod francuski utjecaj, uze Franjo nasljedni carski naslov a u s t r i j s k i (10. aug. 1804.), a poslije dvije godine (16. aug. 1806.) odrece se izbornoga naslova rimskoga cara, cim je zauvijek dokinut taj drevni naslov. Vaznu ovu promjenu javio je Franjo (17. aug. 1804.) Ugarskoj i Hrvatskoj rijecima, da novi naslov sluzi samo za uvecanje sjaja i dostojanstva citave monarkije i da ne dira u integritet, prava, zakone i ustav Ugarske i Hrvatske. Uistinu nastala je novim naslovom znamenita promjena; njime je'postala nova drzavopravna tvorba, car e vina A u s t r i j a, koja je odsada nastojala, da ozivotvori novom i svjezom snagom stare teznje centralizma. Drugi put sastao se sabor u Pozunu posred rata s carem Napoleonom (u oktobru 1805.). Votiravsi kralju sve, sto je bilo nuzno za ratovanje, ugarski su stalezi gledali, da dadu sto vise maha madzarskomu jeziku zakljucivsi, da se ima uvesti malo ne u sve ugarske urede, a onda zazelise, da se uvede i u