70
shodove ili sabore (synodus, congregatici)- Zupane zamjenjuju podzu-pani, a pod njima su satnici ili stotnici, najnizi upravni casnici. U to je doba bila upravna, vojnicka i sudbena vlast u istim rukama, a kralj vrsio ju je neposredno sám, u prisutnosti i u sporazumu s glavnim svojim savjetnicima, ili po svojim zamjenicima, narocito po banu i zupanima. Svi su se prijepori obicno rjesavali u s m e n o kratkim putem, nakon sto su preslusani svjedoci i stranke, a onda bi se izdavalo pismeno rjesenje. Isprave izdavala je dvorska kance-larija, kojoj bijase u docnije doba na celu k a n c e 1 a r, tada biskup kninski (hrvatski), dok su u starije doba te poslove vrsili dvorski svecenici. Isprave izdavale su se ponajvise na latinskom jeziku, ali nije niposto nemoguce, da ih je bilo izdano i na hrvatskom.
    Prihodi vladarski i dace. Krunski prihod bila je u prvom redu daca (tributum), sto su je placali kmetovi na vladarskim dobrima (terra regalis, territorium regale), kojih je bilo veoma mnogo, narocito u podmorskoj zupaniji izmedu Trogira i Spljeta (danas Kastela), te Spljeta i Omisa (u poljickom primorju), a za cijelo i oko Knina. U starije su doba ovi prihodi bili povjereni brizi zupana komornika, a u kraljevsko kneza postelnika i tekli su u kraljevsku blagajnu (regalis fiscus). Dalji prihod jest daca od svih zemalja, koje su drzali i uzivali hrvatski plemici i svecenstvo, samostani i crkve (fiscale tributum), a placali su je za svoje gospodare zapravo kmetovi ovih plemica ili korporacija. No od ove su dace kraljevi oprastali pojedine plemice ili citave korporacije, samostane i crkve, tako da je onda ona kmetska daca postala prihodom njihove gospode. Tomu nasuprot gospoda su se obavezala kralju sluziti u znak vjer-nosti s izvjesnim brojem konjanika u navalnom ratu. Obje ove dace bile su zemljarina (t e r r a g i u m), kojoj se korijeni nalaze jos u rimsko doba. Od ove dace oslobodio je kralj Kolo-man, postavsi zakonitim hrvatsko-dalmatinskim kraljem, onih dvanaest hrvatskih piemena izmedu Gvozda i Neretve, ili bolje reci, Koloman im je zapravo samo potvrdio oprost od zemljarine, sto su ga bez sumnje uzivala jos u doba narodnih v 1 a d a r a. Dalji prihod sacinjavao je danak (solitus census), koji su kroz citav jedan vijek (otprilike od 890. do 996.) placali Mlecani za slobodnu plovidbu po moru i bizantinski dalmatinski gradovi od vre-mena cara Vasilija I. (otprilike od 882. dalje) „mira radi“ {sÌQrjvix&g tfjv per’ aùróh>) za svoje posjede na hrvatskom zemljistu („tributum