197
Nàdasdy, to jest glavni velikasi u Ugarskoj, te banov brat Petar Zrinski sa zenom Katarinom Frankopankom i bratom joj Franom Krstom Frankopanom Trzackim. Odmah u pocetku zakljuce nezadovoljnici, da ce potraziti pomoci u francuskoga kralja Ludovika XIV. Stoga zace ban Nikola Zrinski pregovore s francuskim poslanikom u Ve-neciji. Medutim vec 18. novembra 1664. pogibe ban u lovu nedaleko od Cakovca, smrtno ozlijeden od nastrijeljena vepra.1 Smrt Nikole Zrinskoga bjese mozda najtezi udarac po nezadovoljnike, jer im je oduzela jos u pocetku najpozvanijega vodu. Na banskoj casti naslijedi ga brat Petar Zrinski (1665—1670), koji odmah potom nastavi pregovore s francuskim kraljem Ludovikom XIV. preko njegova bec-koga poslanika Gremonville-a. Podjedno sklopi poslije udaje svoje kceri Jelene za kneza Franju Ràkóczyja u Stubnickim toplicama u sjevernoj Ugarskoj pismeni ugovor (5. aprila 1666.) na spas Ugarske i Hrvatske „na.kaki mu drago zakonima i ustavom dopusteni nacin2." Upiruci se na clanak 31. „Zlatne buie“ kralja Andrije I. (II.) od 1222. oba su velikasa drzala, da rade ispravno, ako prije svega pozovu kralja Leopolda na postivanje ustava, a tek onda, ako to ne bi kori-stilo, da ce se latiti oruzja. Ali prije, negoli je do icega doslo, umre palatin Wesselényi (27. marta 1667.), pa tako zadesi nezadovoljnike drugi teski udarac.
     Po smrti palatinovoj nezadovoljnici se rascjepkase, jer Petar Zrinski odsada radi sam za sebe u Hrvatskoj, ne mareci mnogo za Nàdasdyja i Ugre. Kako je Stajerska granicila s Hrvatskom, Petar je stekao jakog pomagaca, kad mu se pridruzio bogati juznostajerski (celjski) vlastelin i onovremeni stajerski upravitelj Erazmo Tat-tenbach (9. septembra 1667.). Ali zato snade bana osjetljiv udarac, kad mu poslije dugotrajna saranja javi Ludovik XIV., koji se bas
     1	Vec su suvremenici pricali, da je ban zapravo mucke ubijen od nekoga lovca; ali to je izmisljotina, jer mnogobrojni pouzdani spisi njegova brata Petra i tidovice Sofije Lòblove jasno dokazuju pravi tecaj stvari.
     2	Petar Zrinski zaklinje se Franji Wesselényju; „quod considerato et bene pensitato praesenti istius regni Hungariae, patriae nostrae charissimae, et eidem annexorum regnorum (= Hrvatska), periculosissimo statu, ultimumque excidium ca-lamitosissimum minante, pro avertendis istiusmodi malis cum exc. d. c. Fran. Wesse-lenii . . . palatino . . . contulimus, quibusnam viisetmediis iuxta leges et constitutiones regni, conditionesque diplomatum regiorum remedium ad-hiberi possit." Istim se rijecima zaklinje i palatin banu. Oba originala u drzavnom arhivu u Becu ; objelodanio ih je R a c k i, Isprave o uroti bana Petra Zrinskoga. Zagreb 1873., str, 15—16.