61
na Hrvatsku; „ali ne ucini toga pohlepe radi, vec s razloga, sto mu je po vladalackom pravu pripadala bastina", kaze stari ugarski ljetopis.
    Vojna kralja Ladislava (1091). Kralj Ladislav presao je Dravu kod Vaske (istocno od Virovitice), a kako je stranka kraljice udovice Jelene u tom dijelu drzave hrvatske bez sumnje bila veoma jaka, nije nigdje sve do Gvozda (Alpes Ferreae)1 naisao na kaki otpor "r no preko Gvozda vec se morao latiti oruzja, bijuci ogorcene bojeve, ali ne s hrvatskom drzavnom vojskom, nego tek s nekim plemenima, kad je prolazio njihovim zemljistem. Odavle iz prekogvozdanske Hrvatske poslje Ladislav papi Urbanu II. posebno poslanstvo, koje je imalo predati jos i pismo montekasinskom opatu, u kojem ga zamoli, da mu bude prijatelj, sto ce mu stim lakse biti, jer da „vec moie s njime da opci kao sa susjedom“, buduci da je „stekao gotovo cijelu Hrvatsku".2 Ocito je kralj Ladislav u taj cas racunao na pot-puni uspjeh svoje vojne te se i nadao ovladati dalmatinskim gradovima. Sto je kralj htio da ima od pape, izrijekom ne znamo, no skori tecaj dogadaja upucuje, da je od njega zatrazio odobrenje svoje hrvatske politike. Medutim stize Ladislavu jos prije negoli je dospio do mora glas, da su s juga provalilí u Ugarsku Kumani. Oni su jos nedavno bili saveznici cara Aleksija u borbi s Pecenezima (u aprilu 1091.), pa stoga je veoma blizu misao, da ih je sada upravo sàm car poslao u Ugarsku, ne bi li time prisilio kralja Ladislava na povratak, sto se odista i zbilo. Kralj se povrati natrag, a u zemlji, izmedu Gvozda i Drave, koja ostade u njegovoj vlasti, postavi, ocito u znak, da nema na umu pripojiti Ugarskoj stecene zemlje, kao ni ostale Hrvatske, koju je jos mislio steci, kao posebnoga hrvatskoga kralja si-
     ' Pod imenom G v o z d razumijevali su u srednjem vijeku vas gorski lanac od Rísnjaka i izvora Kupe do Une i donje Kupe, dakle ne samo obje dana§nje Kapele, nego i Petrovu i Zrinsku goru.
     5 U pismu kaze Ladislav opatu Oderiziju: „vicinis enim iam agere poteris, quia Sclavoniam iam fere totam acquisivi" (gl. moj Prirucnik I, 1, 293—309 i 316—317). Izraz „acquisivi" tumaci ugledni danasnji madzarski historik, biskup-F r a k n ó i, ovako : „Paznje je vrijedan onaj izraz kralja Ladislava, prema kojemu je on stekao (acquisivi) Slavoniju. Time je bez sumnje htio da ozna£i, da je mirnim putem, pravnim naslovom nasljedstva ili ugovora, putem dobrovoljnoga po-korenja naroda, a ne snagom oruzja postao gospodarom zemlje“ (u akademickoj raspravi: Szent László levele a Montecassinói apàthoz. Budimpesta 1901, str. 9). Da S c 1 a v o n i a znaci koliko Hrvatska, a ne mozda zemlju izmedu Drave i Save, up. moj Prirucnik I, 1, 294—298.