42
Mlecane. Sukobi mletacko-hrvatski mora da su bili veoma krvavi 5 ogorceni, dok je ostalo ime kneza Domagoja u mletackoj uspomeni kao prokleto („Sclavorum pessimus dux"), pace i sam se papa Ivan-Vili, obra ti na nj, zovuci ga zbog njegova sudjelovanja kod osvojenja Barija „slavnim knezom“ (duci glorioso), neka bi uznastojao primiriti svoje podanike, jer da mu njihova gusarska nedjela potamnjuju s 1 a v u (873).
    Hrvati se oslobadaju iranacke vlasti. Medutim umre (875); car Ludovik II. i ostavi — nemajuci sina nasljednika — Italiju stri-cevicu K a r 1 m a n u, sinu Ludovika Njemackoga, koji je tada bio-vrhovni gospodar panonskoj Hrvatskoj, donjoj Panoniji Koceljevoj, Moravskoj, Ceskoj i Slovencima. Kako se dalmatinska Hrvatska brojila jos od 803. k Italiji, morala je sada i ona doci pod vrhovnuu vlast njemacku. Ne htijuci se s time sloziti, a podstrekavani i poma-gani od cara Vasilija Makedonca, dalmatinski se Hrvati pobune i nakon teskoga rata na kopnu i moru zbace konacno franacko go-spodstvo zauvijek ; na kopnu potukli su cete, sto ih je vodio donjo— panonski knez Kocelj, pace u boju pogibfc i sam knez (o. 876.), a na moru se ratovaio uz istarsku — tada franacku — obalu, gdje su Mlecani dosli Francima u pomoc. U vrijeme toga ustanka umr'o-je knez Domagoj, a naslijedio ga je iza kratkoga vladanja njegova. sina Iljka (876—878) Trpimirov sin Zdeslav, protjeravsi iz Hrvatske bizantinskom pomoci Domagojeve sinove.
    Zdeslav (878—879) priznade vrhovnu vlast bizantinskoga cara Vasilija, pa tako zamijeni sada dalmatinska Hrvatska njemacko vrhovno gospodstvo s grckim. Sa Zdeslavom poslje car na Jadransko-primorje jos i nekoga dvorskoga casnika i mnogo grckih svecenika, a ti su potom p o k r s t i 1 i u prvom redu jos uvijek poganske Ne-retljane, a onda i sve one od slovenskih plemena na jugu Cetine,. kao i od zagorskih S r b a, koji nijesu jos bili krsteni; u to doba dakle pada konacno krstenje njihovo (oko 878.—880.). No s politickim. pravcem kneza Zdeslava nije bila vecina Hrvata zadovoljna, a na-rocito s toga, sto je sada hrvatska ninska crkva dosla pod jurisdik-ciju carigradskoga patrijarha. Upravo tada bijase biskupija ispraznjena, a njene je poslove vodio izabrani, ali jos ne posveceni biskup njezin Teodosije, dosada djakon ninski. Teodosije, odan papi, zdruzi se potom s hrvatskim velikasem Branimirom, nato bi knez Zdeslav pocetkom maja 879. ubijen, mozda nedaleko od Knina, a na prijestò uspe se Branimir.