238
    Kako vidjesmo, pocetkom XVII. vijeka uze se medu pripadnicima grcko-istocne crkve siriti u n i j a s Rimom, narocito radom zagre-backih bískupa. Tada je presao marcanski vladika Vratanja s mnogo naokolna naroda na uniju, no ostali se krajevi nijesu tome pridruzili. Tek oko 1770. prosirila se uníja jos i na Zumberak. Iz Marce pre-nesena je kasnije (1777) unijatska biskupija u Krizevce, gdje je i danas.
    Ban. Na celu uprave, sudstva i vojske, dakle stozer ustava i samostalnosti, bjese i u to doba ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski, od godine 15%. dalje redovito samo jedan, a prije toga gdjekad po dva. Sve do pod kraj XVIII. stoljeca ban ne bijase nikomu dru-gomu podlozan, vec ravno kralju, pa ótale ga cesto zovu jos i prorex, potkralj. Baña je u ovo doba cesto preporucio hrvatski sabor kralju, i to tako, da je sastavio spisak od nekoliko uglednijih licno-sti i onda zamolio kralja, da jednoga od njih imenuje. Jos 1756. kaze hrvatski sabor za ovo preporucivanje, da je to „prastari obicaj, koji se doslije bdrzao“.1 Prava banska bila su i sada „de iure“ kao i prije, ali su se sve vise umanjivala. Vec je za Maksimilijana prestalo (1567) pravo banovo, da saziva sabor, kad je on to smatrao za potrebno (ex edicto bani), vec je to otada mogao ciniti jedino na izravni nalog kraljev (ad mandatum caes, et regiae maiestatis ex
    1	Zakljucak saborski (òlanak XVII : 1756) glasi : Antiquissimo atque h a c-tenus in quibusvis vacantiae banatus casibus observato usui insistentes domini status et ordines, in moderna quoque officii banalis per suae exc. d. comiti mareschalli Caroli Batthyan resignationem enata vacantia solitam successoris bani c o m m e n d a t i on e m i n t e r m i 11 e n d a m non putarunt domini status et ordines; eandem tamen in aliqualem gratitudinis contestationem praefatae suae exc. scriptis eo fine literis ita detulerunt, ut quem sua excellentia iudicaverit, eum nomine dominorum statuum et ordi-num suae maiestati sacratissimae demisse commendare non dedignetur". (U kr. zem. arhivu u Zagrebu ; Prot. congr. IX, 320). Stalezi se hrvatski dakle ne odricu ni ovaj put svoga prava, da kralju preporuce novoga bana, vec ga samo s oso-bitih razloga preñóse na bana, koji odstupa. Kad se po smrti cara Josipa II. sastala zagrebacka zupanijska skupstina 2. marta 1790., zahtijevala je, da se ban grof Balassa svrgne „quod praenominatus regni huius banus Franciscus utpote cómes a Balassa non proponente eundem regno — quod tamen morís antehac fuisse ex regnicolaribus actis (t. j. saborskih spisa) compertum est — denominatus fuerit, adeoque vel hoc facto illegalis banus sit" (originai u arhivu zupanije zagreb.); dakle je skupstina smatrala grofa Balassu nezakonitim banom, jer je imenovan bez preporuke kraljevstva (sabora). Gl. o tom Klaic, Kandidacija (commendatio) bana po hrvatskom saboru od 1527—1848, u „Vjesniku kr. zem. arkiva“ X (1908), 166—196. "