259
bor, koji se sastao u Temisvaru (1. septembra). Na tom saboru zakljuce sakupljeni Srbí na poticanje nekih prisutnih v o j n i c k i h licnosti, da se Leopold zamoli, da im dade posebni srpski teritorij (Banat) kao vojvodinu a s despotom na celu, posebnu srpsku dvorsku kancelariju u Becu, posebne srpske urede za rjesavanje civilnih i crkvenih posala i posebni srpski sabor. Vec 17. septembra odgovori Leopold Srbima, da je rado pripravan ispuniti im zelje i da se raduje, sto srpski sabor tako razborito vijeca; svakako ce im u najskorije vrijeme urediti „ilirsku" dvorsku kancelariju.1
    Medutim je budimski sabor nastavio svoja vijecanja i donio pri-jedlog, da se madzarski jezik postepeno uvede kao sluzbeni u sve urede. Tomu se prijedlogu oprijese Hrvati, i to ne samo oni u( donjoj kuci, vec i clanovi gornje kuce, na celu im ban grof Ivan Erdódy i zagrebacki biskup Maksimilijan Vrhovac. Ban izjavi, da ce se na taj nacin oba kraljevstva zavaditi, jer jedno hoce da drugome nametne zakon,2 dok biskup Vrhovac naglasi, da je u jednoj drzavi, gdje imade vise naroda, upravo nedostojno i ne-pravedno, kad jedan narod hoce da nametne drugomu svoj jezik; kad Madzari tako rade, onda im je pred ocima jedino to, kako bi Hrvate uklonili od zajednickih drzavnih posala, tako da uz-mognu ostati sami. Paralelno s debatom o madzarskom jeziku uze sabor u pretres i pitanje o gradanskom pravu protestanata. Vecina madzarskih zastupnika i velikasa bila je za to, da im se ovo dade i u Hrvatskoj, no ban se tome usprotivi rekavèi, da protestantima nema mjesta u Hrvatskoj i Slavoniji na osnovi starih hrvatskih za-kona i kraljevskih potvrda (pocevsi od 1608.). Sada uzese Madzari tvrditi, da se ove potvrde ne ticu i S1 a v o n i j e, vec samo Hrvatske, gdje toboze nema mjesta banskoj vlasti; ali ih Hrvati od-bise dokazujuci, da je Slavonija od vajkada pod banom. Energicki je istup Hrvata bio uspjesan: madzarski jezik i gradansko pravo protestanata ostadose ograniceni na Ugarsku. Uto je saborski odbor
     1 Leopold je osnovao „ilirsku dvorsku kancelariju“ 20. februara 1791. i stavio joj na celo bivsega hrvatskoga komisara i bana grofa Franju Balassu; ali je nasljed-nik njegov Franjo I. dokine vec 1792. zak. di. X. stvorenim na saboru u Pozunu. Poznato je, da su na dvoru u Becu doseljene Srbe od 1690. dalje nàzivali u sluzbe-nim spisima „Iliri“.
    1 Ocito ima poznata krilatica „Regnum régno non praescribit le-g e s“ odatle svoj postanak. Samo grijeskom je tradicija (nigdje zabiljezena u starije vrijeme) voli pripisivati banu Tomi Erdodyju (1584—-1595 i 1608 —1614 f 1624.).