151
XIII.
Nutarnje stanje kraljevstva hrvatskoga
(od 1102. do 1526.).
    Ime. Diplomatsko ime kraljevstva hrvatskoga ostade i dalje regnarti Croatiae et Dalmatiae1, koje vazda i stalno oznacuje p o 1 i-t i c k i teritorij od Drave do mora, a i sam se vladar naziva uz „rex Hungariae“ jos i „Croatiae et Dalmatiae". No pored ovoga imena zivi i ono S 1 a v o n i j e, kojim se od kraja XII. vijeka dalje rado nazivala ne samo u Ugarskoj, nego i u dalmatinskim gradovima sva hrvatska zemlja od Neretve i mora do Drave. U ovom znacenju poznaju tada ime Slavonije (Sclavonia) takoder u Veneciji, Napulju i Rimu. Medutim naslova „kralja Slavonije" (rex Sclavoniae) nijesu kraljevi u sve vri-jeme do 1526. nikad uzimali, dok su ga hercezi i bani redovito nosili (prvi put 1184. „dux Sclavoniae“, a 1215. „banus Sclavoniae“). Ocito su kraljevi ostali vjerni naslovu, kako ga je primio kralj Ko-loman poslije svoga krunisanja u Belgradu, a osim toga zacijelo su u kraljevskoj kancelariji dobro znali, da je pojam Slavonije vec sa-drzan u naslovu Croatia et Dalmatia. To je stim znatnije, sto se znade, da su se Arpadovici voljeli kititi naslovima pa i takovih ze-malja, od kojih su imali tek mali komad, a cesto ni toliko.2
    Teritorij alne promjene i granice. U to se doba nekoc jedin-stveno kraljevstvo hrvatsko raspade u dva posebna teritorija: na Hrvatsku s Dalmacijom i na Slavoniju. Dalmaciju cinili su u po-cetku poznati nam otoci i primorski gradovi, a Hrvatsku sva zemlja izmedu Neretve, Yrbasa, Gvozda (Kapele), Kupe i mora po-cevsi od Trsata do usca Neretve; pod Slavonijom opet poceo se od prve polovice XIII. vijeka razumijevati samo onaj dio hrvatske zemlje, koji se nalazio izmedu Gvozda (Kapele), Drave, porjecja donje Une, Vrbasa i Bosne, nazivajuci se najprije banovinom (banatus), onda hercegovinom (ducatus) i konacno od vremena naslovnoga galickoga kralja Kolomana (prvi put 1240.) kralj e vino m (regnum). Teritorijalnu rascjepkanost sve dotle jedinstvenoga
     1	Ne „regna Croatiae et Dalmatiae"; ovaj se pluralni oblik javlja prvi put tek 1359., dakle poslije zadarskoga mira, kad je Ludovik I. stekao citavu Dalmaciju.
     2	Veliki se ugarski kraljevski naslov razvio ovako: najprije rex Pannoniorum ili Hungarorum, onda Hungariae (do 1102.); Dalmatiae et Croatiae (od 1102,); Ramae (od 1137.); Serviae (od 1201.); Galliciae et Lodomeriae (od 1206.); Cumaniae (od 1236.); Bulgariae (od 1271.)