44
nikad doslo ; slovenska nam se sluzba bozja, a kroz to i narodna hrvatska crkva, pokazuje doduse kao snazna pojava u narodu hr-vatskom ovoga i narednoga vremena (u X. i XI. vijeku), ali ipak vazda samo kao sada vise, sada manje dopustena uz latinsku1. No i to je vec dosta bilo, da vrsi golem narodni i kulturni utjecaj, jer odsada unaprijed bjese hryatstvu osigurano, da zivi na Balkanskom poluotoku kao kulturna jedinica; tudinskakulturna najezda, narocito latinizacija, nikad ga vise ne ce zateci goloruka. To i jeste glavni razlog, sto su latinski biskupi u dalmatinskim gra-dovima toliko mrzili na slovenski crkveni jezik i pismo, pace dobrza ée ga proglasiti heretickim (arijanskim). Oni su naime punim pravom u njemu vidjeli ono krepko oruzje, kojim se hrvatska, kao i uopce slovenska svijest, branila od latinizma i tudinstine.
    Dalmatinski gradovi i otoci placaju danak hrvatskomu vla-daru. U to doba (izmedu 882. i 886.) pada odredba cara Vasilija na dalmatinske gradove i otoke, da imadu u ime mira i odstete za zemljista, sto su ih posjedovali izvan svojih zidina na susjednom hr-vatskom teritoriju, placati vladaru hrvatskomu godisnji danak i to od novca, sto se inace davao carstvu ; sveukupna svota, sto su je placali odsada unaprijed sve do vremena Kolomanova (1107), iznosase 720 zlatnika, za onda velika svota gotova novca. Pored toga jos su oni bili obavezani davati i vina kao i drugih nekih prirodnina u ime dace.
    Medutim planuse nove borbe izmedu Neretljana i Mlecana. Na-kon nekih manjih okrsaja pode duzd Petar Kandijano ljeti 887. na odlucnu vojnu, no kod danasnje Makarske bi porazen i ubijen. Ova
     ' Pored drzanja hrvatskìh kraljeva Tomislava i Petra Kresimira IV. u doba borbe hrvatskoga klera s dalmatinskim za slovenski crkveni jezik, jak je dokaz za ovu tvrdnju cinjenica, da su svi dosada nadeni natpisi po crkvama i u Hrvatskoj (ne samo u dalmatinskim gradovima), tako kraljice Jelene u Solinu (976.), kralja Drzislava u Kninu (prije 970.), iz vremena kneza Branimira u Ninu
i u Muéu (888.), te kneza Mutimira u Uzdolju kod Knina (895), i toliki drugi fragmenti, pisani jedino na latinskom jeziku, i da se joS uvijek nije nasao trag glagolskomu natpisu starijem odBasianske ploce (oko 1100.). Ova se cinjenica nikako ne da opravdano i logicki zamisliti, da je u Hrvatskoj vrijedila slovenska sluzba bozja, a s njome i slovensko (glagolsko) pismo kao nadmocno pod drzavnom zastitom ili da je bilo ca opéeno narodno. Oèito se radi i u Hrvatskoj (kao sto je bilo u Svatoplukovoj Moravskoj) o jezidnom dualizmu u crkvi. Da se je buia pape Ivana Vili, (od juna 880.) ticala i Hrvatske, kako neki hoce, to mUljenje nije ispravno.