154
vladiki (to nijesu biskupi), vojvode, suei i pristavi; oni su u prvom redu dijelili pravdu kao prisjednici „vlaskoga stola", naime suda, £t onda bijahu i njihovi vojnicki zapovjednici.1
    Drustvo se i u ovo doba raspadalo na slobodne i neslobodner ljude, naime na velikase crkvene (prelati) i svjetovne (barones, magnatesi, nize plemstvo (najprije servientes, onda nobiles), gradane (cives), slobodne seljake (liberi), slobodnjake (libertini), kmetove (coloni) i robove (servi, hrv. sebri, mancipia). Prema prije za doba na-rodnih vladara samo je ta razlika, sto je u Slavoniji preoteo maha zapadnoevropski feudalizam i njegove uredbe, a sve se vecma gu-bilo plemensko slovensko uredenje. S tim u svezi naselise se sada u Slavoniji brojne plemicke porodice iz Ugarske, koje su mnogo pri-donijele, da je ta zemlja u srednjem vijeku na oko pokazivala to-boze „ugarski" znacaj, da se naime drzalo, e je u tjesnjoj svezi s Ugarskom, nego li s Hrvatskom. U Hrvatskoj od Gvozda do Ne-retve vladala su i dalje citavim zemljistem jedino hrvatska plemena, i nema primjera, da bi ikoji ugarski piemie dobio posjeda ma igdje u njoj. Glavni rodovi velikasà i plemicà u Slavoniji vec su nam po-znati, pa ih stoga ne cemo ovdje ponavljati. Isto su nam tako poznati i gradani i njihovi privilegiji, dok su od podanika udvornici sje-dili na kraljevskim posjedima, predijalisti na biskupskim i crkve-nim, a kmetovi na plemickim ; r o b o v i ili sebri nijesu tolika obradivali zemlju svojih gospodara, koliko su im bili radnici i obrtnici;. oslobodeni kmetovi, koje bi gospodari oslobodili s kakvih god za-sluga, zvali su se s 1 o b o d n j a c i.
    Crkva hrvatska. Kao u politickom tako je i u crkvenom obziru kraljevstvo hrvatsko bilo rastrojeno. Hrvatska je citava pripadala nadbiskupiji spljetskoj, u kojoj su se nalazile ove biskupije: kninska, dopiruci do Bihaca na Uni, trogirska, ninska sa zapad-nom polovicom Like, Krbavska (od 1185.) s istocnom polovicom Like i sijelom u gradu Krbavi (danas Udbina2), skradinska, sibe-nicka (od 1298.), senjska (od 1185.), makarska (od 1330.), duvanjska (od 1330.) sa sijelom u Lijevnu i hvarska (od 1185.) s juznim otocjem. Godine 1154. podigli su Mlecani nadbiskupiju u svome Zadru sa
     1	Te Vlahe valja razlikovati od grckoistocnih Srba-Vlaha za turskoga vla-danja od XVI. i XVII. vijeka naprijed.
     2	Iz Krbave (Udbine) preneseno bi 1460. biskupsko sijelo u Modruse, a onda zbog Turaka 1493. u Novi na moru. Oko 1461. bijase i Otocac sijelo biskupa^ ali to je pravo brzo utrnulo.