230
vjecnu Slavoniju do Drave, u koliko njome nije nekoc vladao Turcin,. a pod S 1 a v o n i j o m stao se razumijevati sav ostali teritorij dalje na istok sve do Zemuna. U isto vrijeme (u XVI. i XVII. vijeku) nosila je ime D a 1 m a c i j a senjska (uskocka) kapetanija, naime hrvatsko primorje od usca Zrmanje sve do Bakra, pa Vinodol, Prozor, Otocac i Brinj u unutrasnjosti.1 Ocito se islo za tim, da bi se oprav-dao naziv ,,D a 1 m a c i j a, Hrvatska i Slavonija,“ U ovo doba riasta i u kraljevskom naslovu vazna promjena u toliko, sto je Ferdinand I. oko godine 1529. uvrstio u nj jos i Slavoniju (Hungariae, Dalma-tiae, Croatiae, Sclavoniae »rex), a tako osta stalno do danas. Ferdinand I. bez sumnje htjede da time u doba borbà s kraljem Ivanom Zapoljskim, koji je bas u Slavoniji (in regno Sclavoniae) imao jaku stranku, vidljivo pokaze svoje zakonito pravo i vlast.
    Kao grb uze sjedinjeni hrvatsko-sla-vonski sabor (od septembra 1558.) upotrebljavati onaj, sto ga je kralj Vladislav II. jos 1496. po-tvrdio Slavoniji, naime kunu u bijegu izmedu dviju rijeka (Drave i Save) sa zvijezdom (Marsom) u znak hrabrosti. Ovim se grbom kao zemaljskim (sigillum regni) sabor hrvatski sluzio sve do godine 1847., dok je zasebni hrvatsko-dalmatinski sabor do jula 1558. (kad se po-sljednji put sastao u Stenicnjaku) upotrebljavao kao „sigillum regni" hrvatski, to jest srebrne i crvene kocke, Buduci da su hrvatski sta-lezi dosli u Slavoniju k slavonskima, sasvim je razumljivo, da su onda i prihvatili _njihov dojakosnji grb kao „zemaljski“. Ali zato nijesu zaboravljeni ni hrvatski ni dalmatinski, a 1616. nalazimo ih sva tri zajedno na taliru kralja Matijasa II.
    Granice kraljevstva hrvatskoga nijesu ni u to doba bile staine. Najuze bijahu pocetkom XVII. vijeka,2 a odonda stale su se uz srecne ratove s Turcima sve to vecma siriti3. Najvece prostranstvo stigose obnovljenjem i sjedinjenjem triju slavonskih zupanija (1745) pa uredenjem severinske (1776). Sada se Hrvatska sirila od mora do Iloka, dijeleci se na sedam zupanija: severinsku (dañas zapadni dio modrusko-rijecke bez Senja), zagrebacku, varazdinsku, krize-vacku, pozesku, viroviticku i srijemsku, kojima su granice otprilike odgovarale danasnjima, izuzevsi dasto juzne dijelove, koji su pripali
     1	Gl. o tom zak. cl. XXXII : 1596 (Kukuljevic, Iura regni, III, 43), Lopasic Spom. hrvat. Krajine II, 344 i Valvasor, Ehre IV, 79.
      2	Gl. gore str. 182.
      8 Izraza „reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae“ nestaje iz saborskih zapis-nika poslije Karlovackoga mira.