55
No poslije nekoga vremena, iz inace nam nepoznatih razloga, nasta-dose napeti odnosi izmedu Kresimira i duzda Otona Orseola, jer vidimo, da je hrvatski kralj sebi podvrgao dalmatinske gradove. Nato pode duzd godine 1018. s brodovljem put Dalmacije i opet preote hrvatskom kraljevstvu one gradove. Bas oko toga vremena satr'o je bizantinski car Vasilije li. poslije dugotrajna rata Bugarsku i ucinio je bizantinskom provincijom, a podjedno pokori i Srbe te zavlada Srijemom, gdje je bio tamosnji bugarski zapovjednik S e r m o na izdajnicki nacin smaknut. Ne mogavsi se upustiti s jakim carstvom u borbu, braca Kresimir i Gojslav priznadu dobrovoljno vrhovnu vlast njegovu, a car Vasilije II. ostavi hrvatskom kraljevstvu potpunu slobodu i poslje Kresimiru darove, odlikovavsi ga naslovom „patri-cija“ (1019).
    Malo kasnije bukne u Veneciji buna protiv porodice Orseolà, pace duzd Oton bi protjeran. Zbog toga prometnuse se i hrvatski rodaci Orseolà u neprijatelje mletacke, i kralj Kresimir III. pokuSa ponovo da zauzme dalmatinske gradove, ali ga u tom sprijeci juzno-italski bizantinski vojskovoda Bojoan (Buzianus), razbivsi mu vojsku (1024). U tom ratu zarobe Bizantinci kraljicu i sina joj nepoznata imena, dakle mladega brata Stjepanova, te ih posalju u Carigrad; ali nam njihova dalja sudbina nije poznata.
    Stjepan I. (1030—1058). Dobrza bude vas rod Orseolà trajno istjeran iz Venecije, a onda se vrati u Hrvatsku na ocev dvor kra-ljevic Stjepan. Kralj Kresimir vladao je jos 1030. te je na putu slao u Carigrad svoga zadarskoga rodaka Madijevca Dobronju, bez sum-nje da kod cara Romana 111. Argira (1028—1034) isposluje sporazum u pitanju dalmatinskih gradova. To pitanje bijase glavna briga nje-gova sina i nasljednika Stjepana I. (poslije 1030. do 1058.), a on iskoristi tadanje smutnje u bizantinskom carstvu tako, da je zaposio dalmatinske gradove te onda opet poslao u Carigrad rodaka Dobronju, da izravna nastali spor s carstvom. Ali ga Grci bace u tam-nicu, u kojoj i umre (oko 1045.), dok su u Dalmaciju poslali bro-dovlje, da obnovi carsku vlast. Docnije se ipak kralj Stjepan izmiri s carstvom, nasto mu ono predade dalmatinske gradove u upravu, a jedini je Zadar dosao pod zastitu mletacku za duzda Dominika Kontarina (oko 1050.). Kralj Stjepan umr'o je oko 1058. i bi sahra-njen u crkvi sv. Stjepana pod Klisom, a na prijestò sjede sin njegov Petar Kresimir.