289
22. maja 1839.) hrvatski sabor u Zagrebu i izabrao kao svoje posla-nike banovca i velikoga zupana pozeskoga Andriju Markovica za gornju pa Aleksandra Dominica i Hermana Bu zana za donju kucu. U uputi, koju im je dao sabor, izrijekom je istak-nuto, da ímadu zatraziti, da se u kraljev naslov uz Ugarsku a po-slije Ceske vazda unosi jos i „Dalmacija, Hrvatska i Slavonija". Time su htjeli ukloniti uobicajenu formulu „pridruzene strane" (partes annexae), koja nije odgovarala onomu drzavnopravnom polozaju Hrvatske, kako su ga nosili hrvatski stalezi u svojoj svijesti. Nadalje su se imali nepokolebivo opirati gradanskomu pravu protestanata i svojski zauzimati za latinski jezik protiv uvedenja madzarskoga jezika u hrvatske urede, a tako i za izravno sjedinjenje Dalmacije i Vojne Krajíne s Hrvatskom, po cemu bi se znatno podigao ugled baña hrvatskoga.
    Pozunski je sabor otvorio sam kralj Ferdinand (6. juna), a ma-dzarski su stalezi ubrzo nasli povoda, da opet navale na hrvatska prava. Prije svega i opet iznijese prijedlog o uvodenju madzarskoga jezika u sve hrvatske urede i skole (kao nastavnoga), pace i u Vojnoj Krajíni, a isto tako da se i zakoni i okruznice ugarske vlade izdaju jedino na madzarskom jeziku, kako za Ugarsku, tako i za Hrvatsku, I opet se tomu opr’o Herman Buzan (16. jula 1839.) izjavivsi, da „stalezi i redovi hrvatski i slavonski ne idu toliko za tim, da sebi sacuvaju taj jezik, koliko ono pravo, po kojemu mogu samisebi da odreduju svoj sluzbeni jezik, pa stoga pronadu li mozda jednom za zgodno, zamijenit ce latinski jezik svojim, narodnim". Ove rijeci, a navlas izjava, da Hrvati pomisljaju, kako bi svoj jezik ucinili diplomatickim u Hrvatskoj i Slavoniji, izazva veliko uzbudenje kod Madzarà. Svi su oni sada uzeli Hrvatíma po-ricati pravo, da mogu uvesti hrvatski jezik kao sluábení u svojoj domovini, i stvorise zakljucak, kojim odredise desetgodisnji rok, do kojega se ima i u Hrvatskoj i Slavoniji zapoceti madzarski uredovati. Na glas o ovoj raspravi uzbuni se sva Hrvatska i Slavonija. Zupanijske su skupstine odaslale kralju Ferdinandu „krepke" predstavke s molbom, „da bi Njeg. Ve-licanstvo uskratilo svoje odobrenje svim (pozunskim) saborskim za-kljuccima, koji se protive narodnosti i municipalnim pravima kraljeviná Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a narocito onomu o uvedenju madzarskoga jezika". Pace zagrebacka zupanija jos zakljuci na prijedlog grofa Janka Draskovica, da se u kralja opet izmoli p o s e b n a
19