314
rencija, da se caru poslje deputacija, koja ce zamoliti : da se hrvätski jezik uvede u sve javne poslove; da se osnuje hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija po uzoru obnovljene ugarske ; da se imenuju veliki zupani pojedinih zupanija ; da se sjedine s Hrvatskom Krajina, Dal-macija, Kvarnerski otoci i tri od starine hrvatska kotara Istre (Vo-losko, Labin i Novigrad), a njihovi zastupnici dodu vec na buduci hrvätski sabor. Car Franjo Josip primio je deputaciju 2. decembra veoma milostivo, a vec 5. dade joj pismeni odgovor: jezik se hrvätski uvodi kao sluzbeni, a osniva se u Becu privremeni hrvätski dvorski dikasterij; ban ima iz konferencije predioziti uredenje zupanijä i velike zupane. Glede sjedinjenja Dalmacije izjavio je car, da je voljan zadovoljiti zelji Hrvatä, pa stoga nalaze, da se u tu svrhu pozovu izaslanici Dalmacije u bansku konferenciju ; o Istri i Kvarner-skim otocima nije bilo u rjesenju ni rijeci. Carev odgovor procitan je u sjednici 10. decembra i primljen je velikom radoscu na znanje, a onda se clanovi konferencije razidose, da se opet skupe, kad dodu dalmatinski izaslanici. Ali ovi nijesu dosli. Cinovnistvo dalmatinsko, na celu mu sam carski namjesnik general barun M a m u 1 a, potajno je odgovaralo Dalmatince, da ne idu u Zagreb, a one, koji su sva-kako htjeli da podu, zadrzavalo je pod izlikom, kako treba da prije docekaju sluzbeni poziv od oblasti. Nato se razisla banska konferencija, jer je saznala, da uzalud ceka bracu iz Dalmacije (17. jan. 1861.). Ipak je i to imalo snazna utjecaja na dalmatinske Hrvate; oni se zdruze u „narodnu stranku" pod vodstvom dra. Mihe Klaica i don Mihovila Pavlinovica. Medutim je car imenovao Ivana Mazu-r ani ca predsjednikom hrvatskoga dvorskoga dikasterija i sedam velikih zupana, medu njima Ivana Kukuljevica zagrebackim, a biskupa Strossmayera virovitickim, a zupanijama samim vraceno je uredenje, kako su ga imale 1848. No u isto su vrijeme pregli i Madzari, da povrate stanje prije 1848. Sada im je uspjelo, da je dokinuta srpska vojvodina, a Medumurje vraceno zaladskoj zupaniji, na ve-liko ogorcenje Hrvatà, pace Mazuranic je zbog toga zatrazio svoju demisiju. Ali mnogo se ozbiljnije razvise stvari na Rijeci, gdje su-onamosnji Talijanasi stali glasno traziti, imajuci pred ocima velike ekonomske probitke, koje su im obecavali Madzari, da se Rijeka bezodvlacno i neposredno sjedini s Ugarskom. U tom ih je dasto podupirala citava madzarska javnost. I tako se eto opet uze otvarati jaz izmedu Hrvatä i Madzarä, koji su privremeno nekako zatrpale zajednicke patnje apsolutizma.