257
vremena Karla III., tako da se stvorio pravi sistem mimoilazenja vlasti legistativne ili sabora. „Zatotreba — rece — da s e n e-razresivom vezom sjedinimo s Ugarsk om; onda ne ce vise vlast egzekutivna moci prelaziti svojih grani c a.“ I odista, kad se malo zatim 12. maja sastao u Zagrebu hrvat-ski sabor pod predsjedanjem novoga bana grofa Ivana Erdödyja (1790—1806), nakon sto je Josipov komisar grof Franjo Balassa dao ostavku1, zakljucio je, da se ima za Ugarsku i Hrvatsku obrazovati zajednicka viada, koja. ce pomnjivo paziti i bdjeti, da se nista ne zgodi, sto bi bilo u protimbi s ustavom i zakonima Ugarske i Hrvatske ; a takav odnosaj izmedu Ugarske i Hrvatske ima potrajati sve dotle, dok se natrag ne osvoje oni dijelovi Hrvatske, sto ih sada drze Turci i Mlecani,* tako da se uzmogne naci na okupu dovoljan broj zupanija za uredenje posebnoga politickoga dikasterija (vlade) ; sve dotle pak neka ovo sest zupanija3 prima naloge od ugarske vlade“. Time su dakle Hrvati onaj neustavni ein Ma-rije Terezije od 1779. sami na svom saboru sänke i-
o	n i r a 1 i. Pored toga zakljuci hrvatski sabor jos i to, da se daca za uzdrzavanje vojske (contributio, dica), koja se ravno daje kralju, mora ubuduce raspraviti i prihvatiti, ali odjelito od ugarske ratne dace, jedino na ugarskom saboru i nigdje drugdje.
    Budimski sabor, S ovakvim zakljuccima posli su potom hrvatski poslanici na sabor u Budim ; bili su to Ni k ola Skrlec za gornju (velikasku) kucu, a Adam Skrlec (sinovac Nikolin) i Fra-njoBedekovic za donju (zastupnicku). U uputi, koju im dade hrvatski sabor, jos im je nalozeno, da se imadu u opcenojavnim *
     1 Suvremeni grof Adam Oráic zabiljezio je u svojim memoarima o odla-sku grofa Baiasse iz Hrvatske ovako : „Über den Commissarius und Banus Balassa schrie man auch stark. Hätten nicht einige bescheidene Männer die Jugend von Excessen abgehalten, so würden sie selben gemisshandelt haben; darauf ging er auch davon, legte seine Charge nieder und kam nicht mehr“ (Ku-k u 1 j e v i c, Arkiv X, 262).
    2	Pod tim su krajevima Hrvati t a d a razumijevali zapadni dio danasnje Bosne od Vrbasa s Jajcem ili tada zvanu Tursku Hrvatsku, zapadnu Hercegovinu s Lju-buskim ili Tursku Dalmaciju, i mletacku Dalmaciju do Neretve. Dubrovnik postojase jos kao samostalna republika, a Boka Kotorska zvala se mletacka Albanija. Tek 1815. protegnulo se ime Dalmacija jos i na njih.
     s Zagrebacka (koja je tada obuhvatala poslije dokinuca severinske (1787) i Gorski kotar), krizevacka, varazdinska, viroviticka, pozeska i srijemska, dakako bez Vojne Krajine u Posavini.
17