251
neogranicena, a podjedno bijase on i posljednja mòlba za sud, finan-cije, vojsku, pace i crkvu. Kako je narod hrvatski zvao duzda mle-tackoga principo m, rado je nazivao mletacku Dalmaciju izmedu Velebita, Diñare, Neretve i mora Principovinom.
    Mletacka Dalmacija bijase podijeljena na okruzja (distretto), kojima stajase na celu od providura imenovani k n e z (conte). Knezu uz bok stoje dva cinovnika, k ance lar (cancelliere) za sudbene poslove i c a me r lingo za financijalne. Inace bjese mletacko cinovnisto malobrojno i tako slabo placeno, da je bilo prisiljeno od sabranoga poreza i drugih javnih daca uzimati na stetu mle-tacke republike. Tako je kancelar imao na godinu 60 for., a tro-sio je 4000 for. Medutim porezi nijesu bili preveliki, jer republika gospodarica nije htjela da raspiruje nezadovoljstva u tesko stecenoj Dalmaciji. Placali su ih jedino seljaci, jer su plemici i gradani i ovdje bili oprosteni ne samo od svakoga poreza, nego i od svih daca. Svaka gradska opcina imala je i posebni svoj s t a t u t, tako da u tom nema jedinstvenosti u Dalmaciji. Isto su se tako razilazili utezi i i mjere od mjesta do mjesta. Upravu opcinsku podijelise plemici i gradani, koji su se skupljali na skupstine, gdje se raspravljalo o opcinskim poslovima. U nekim su se opcinama sastajali samo plemici na skupstine, a u nekim imali su i gradani svoje zasebne skupstine. Civilne i kriminalne poslove vodio je gradski (opcinski) knez, a po-licajne vrsili su veliki i mali suci. Seljaci su se sastajali u b r a t o v-stinama u skupove, na kojima su raspravljali o svojim potrebama, Inace bio je svakomu selu na celu za civilne i vojnicke poslove glavar zvan harambasa. Za vrijeme mira cinili su seljaci neke cete, a zvali su se panduri. Duznost im je bila paziti na kretanje pogranicnih bosanskih Turaka, a kod kuce bdjeti nad sigurnoscu. Svako je okruzje imalo tada svoga pukovnika, a uza nj kao nize casnike serdare i harambase. Otocani sluzili su jedino u mletackoj mornarici. Vojnici dalmatinski zvali su se u Veneciji Schiavoni, a znalo ih je biti do 60.000 momaka, mahom do-brovoljaca. Talijanski jezik gospodovao je samo u gradovima dajuci im sasvim talijanski tip, a inace je sve bilo hrvatsko.
    T r g o v i n a bila je sva u rukama mletackim, tako da se osim vina sva roba, sto se izvozila iz Dalmacije, morala najprije dovazati u Veneciju, a tek onda dalje ; isto tako morala je Dalmacija sve svoje potrebe dobavljati iz Venecije. Valjanih cesta nije bilo za cije-log mletackog vladanja, a isto tako nije mletacka viada nikakih