119
vijencem", kako ga sani zove, to jest dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje i prozva se : „Stefan Tvrtko po milosti gospoda Boga kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori, Soli i Podrinju i k toma." Tim su krunisanjem, koje su Dubrovcani i Mlecani odmah priznali, a kralj mu se Ludovik bar nije protivio, presla i sva prava Nemanjicà na njega i njegove bastinike.
    Ponovni mletacki rat. Medutim se zaplete kralj Ludovik po-novo u rat s republikom mletackom. God. 1378. planula je borba imedu Venecije i Genove zbog njihovih zajednickih interesa na istoku. Na poziv Genove, da joj dode u pomoc, Ludovik se rado odazove, zeleci da sto vecma oslabi staru suparnicu ugarsko-hrvat-skih kraljeva na Jadranskom moru. Ratovaio se i opet poglavito na sjeveroitalskom kopnu, dok se mletacko brodovlje ogranicilo na pustosenje dalmatinske obale. Konacno je doslo 1381. do mira u Turinu, u kojem republika priznade sve tocke zadarskoga mira (od 1358.), a suvise jos se obaveza svake godine placati ugarsko-hrvatskomu kralju danak od 7000 dukata. Sto Ludovik nije jace skufiio Veneciju, i opet su krive napuljske prilike. Ne htijuci Ivana priznati rimskoga papu Urbana VI., nego avignonskoga protupapu Klementa VII., Urban VI. izopci kraljicu Ivanu iz crkve i lisi prijestola. Kako kraljica nije imala djece, otpremi Ludovik u Napulj s vojskom svoga rodaka Karla Drackoga, hercega hrvatskoga (izmedu 1369. i 1376.), a taj ukloni Ivanu i postade kraljem u svojoj otadzbini (1381).
    Malo potom umre kralj Ludovik (11. sept. 1382.) ostavivsi dvije maloskrbne kceri, stariju Mariju, vjerenicu ceskoga kraljevica Zigmunda Luksenburgovca, sina cara i kralja Karla IV., i mladu H e dvigu.
Vili.
Dinasticki zapletaji u porodici Anzuvinskoj.
(1382—1409).
    Marija (1382—1385). Odmah sjutradan poslije ukopa Ludovika I. okrunise velikasi stariju mu kcer Mariju (1382—1385) za kralja, kao da bi mu bila sin,1 Kako joj je onda bilo tek dvanaest godina,
     1 Marija sama kaze u vise isprava, da je stupila na prijestò „iure geniture... uti filius masculinus“, a i suvremeni Zadranin Pavao Pavlovié piSe, da Marija 17. sept. 1382. „coronata fuit in r e g e m“.