353
    Drugo doba (1205—1358). Osvojenje Carigrada od Mlecana i francusko-lombardskih vitezova za tako zvane cetvrte krizarske vojne
(1204)	sasvim je promijenilo politicke odnose na istoku. Bizantinsko je carstvo osim neznatna dijela bilo unisteno, a Venecija postade u taj par prva pomorska vlast na Sredozemnom moru. U to se doba
(1205)	Dubrovnik podlozi republici mletackoj priznavsi duzda vrhovnim gospodarom. Po tradiciji tlacio je knez Damjan Juda dubrovacke gradane i vlastelu tako jako, da su oni toboze sami pozvali Veneciju, da ih spase. Odsada je stolovao u Dubrovniku mletacki knez (comes), pocevsi od 1237. imenovan na dvije godine, no podknez (vicecomes)
i	ostalo cinovnistvo bila su domaca vlastela; isto tako nije ni mle-tacke vojske bilo u gradu. Tjesnja veza s Venecijom za doba njezine najvece moci bila je po Dubrovnik od znatnoga utjecaja, jer je on u to vrijeme uredio svoju upravu, prosirio zemljiste i udario sigurne osnove svojoj istocnoj trgovini.
    Unutarnja uprava uredena bi posebnim statutom (1272). Istodobno se od svoje volje podlozi Dubrovniku otok Lastovo, dok su Dubrovcani grad Ston i stonski rat (poluotok Peljesac) godine 1333. kupili od bosanskoga baña Stjepana Kotromanica i srpskoga kralja Stjepana Dusana za gotove novce. Trgovinu pak svoju prosirili su po moru do Tunisa, Egipta, Sirije i Crnoga mora, a trgovacke ugovore uglavise ili obnovise s Bosnom, Srbijom, Bugarskom i Bizantom. I s Italijom bio je Dubrovnik u to doba u zivahnom prometu, narocito s Ankonom, Firencom, Napuljem i Sicilijom. Najglavniji dio trgovine dubrovacke bjese u jednu ruku prevozenje istocnih sirovina na zapad, a uvozenje zapadnih industrijalnih produkata na istok. Za slobodno trgovanje po Srbiji placali su Dubrovcani od 1240. srpskim vladarima danak na dan sv. Dimitrija zvan „srpski dohodak", koji je vremenom do-segao visinu od danasnjih 10.000 kruna. Jos su se Dubrovcani u to doba uzeli zivo zanimati procvalim rudarstvom u Bosni, Srbiji i Bu-garskoj, a i grad sam se znatno povecao i brojem ziteljà porastao.
    Trece doba (1358—1808). Zadarskim mirom od 1358. izgubila je Venecija za pò stoljeca sve otoke i gradove na istocnoj obali Jadranskoga mora. I tako priznade Dubrovnik na osnovi zasebnoga ugovora 1358. protektorat ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Kralj ugarsko-hrvatski primao je od Dubrovcana godisnji danak od pet stotina dukata, a u ratu imali su ga pomagati na moru, dok se u njihove unutarnje poslove nije nimalo mijesao. U politickim poslo-vima opcega drzavnoga interesa bio je Dubrovnik doduse p o d-
23