262
razisao. Dne 13. marta 1791. dosao je Leopold u Pozun, sankcionirao sve zakonske clanke zajedno, a onda sabor zakljucio uz obicajne ceremonije.
    Hrvatskí sabor od 1791. Vrativsi se u Zagreb ban Ivan Erdody sazove sabor za 7. juna 1791., koji primi iza nekih prigovora izvjestaj hrvatskih poslanika na znanje, a tako i zakonske clanke stvorene na pozunskom saboru, a onda jos zakljuci, da se imade na puckim i srednjim skolama u Hrvatskoj i Slavoniji uciti madzarski jezik kao neobligatan predmet, to jest da ga uce oni, koji drze, da ce od toga imati koristi. Prvi ucitelj madzarskoga jezika na pucko» skoli dosao je vec u oktobru 1791. u Zagreb, a slijedece godine bilo ih je jos i u Varazdinu i u Pozegi. Na gimnazijama ucio se po dva sata u tjednu, a ujedno je izdana i gramatika madzarskoga jezika napisana kajkavskim narjecjem.
    I tako se konacno dovrsi politicki rad, sto se skupio oko saborà od 1790./91. Sabor budimsko-pozunski pokazao je prije svega Hrvate kao zavisne od madzarske saborske vecine u takozvanim zajednickim poslovima. No kud i kamo znatniji bijahu zakonski cianci LV1II. i LIX., kojih dalekosezne posljedice bez sumnje tadasnji stalezi hrvatski nijesu jos mogli dokuciti, premda su ih mnoge bistrije glave nasluci-vale. Skora ce buducnost pokazati, da je njima bio zadan osobito tezak udarac hrvatskoj samostalnosti kao posebnomu kraljevstvu, i to s toga, sto je ubrzo po shvacanju Madzarà nestalo ravnopravnosti izmedu Ugarske i Hrvatske; Hrvatska uzela se malo po malo shvacati u sluzbenoj praksi i u politickom zivotu kao sastavni dio Ugarske. Udarac bjese to tezi, sto je ugarsko kraljevsk° namjesnicko vijece, kojemu je od 1790. sve do 1848. stajao na celu vazda jedan nadvojvoda, sebi prisvojilo svu politicku vlast, pored koje su ban i sabor hrvatski posve iscezavali. I odista, odsada unaprijed sastajao bi se hrvatski sabor samo uoci zajednickoga na nekoliko dana s jedinom politickom zadacom, da izabere poslanike za gornju i donju kucu i da im dade upute, a poslije zajednickoga sabora opet bi se sastajao, da primi izvjestaj svojih poslanika na znanje i da proglasi na ugarskom saboru stvorene zakonske clanke. Drugim rijecima: odsada unaprijed do 1848. za povijest naroda hrvatskoga od vece je vaznosti i bitnosti ono, sto se dogada na dugotrajnim pozunskim saborima, negoli ono, sto se u dan dva stvorilo u ogranicenoj kompetenciji hrvatskoga sabora. Razumije se, da je padom kompetencije hrvatskoga sabora spala