146
p o 1 j s k i. Posljedice oslabljenja kraljevske vlasti pokazase se do-skora, a poglavito u necuvenoj financijalnoj bijedi, u kojoj treba traziti glavni uzrok opcemu rasulu.
    Slabost nove vladavine odmah odluce iskoristiti knezovi Fran-kapani tako, da se opet domognu od kralja Matijasa oteta im pri-morja, a narocito Senja. Zbog ovih smutnja odrece se herceg Ivanis Korvin svoje casti, a banom hrvatskim postade Emerik Derencin *. Novi ban i knez Bernardin Frankapan povedose ljutu borbu za Senj, ali uto provali bosanski pasa Jakub s jakom vojskom u Hrvatsku, a odavle u Kranjsku i Korusku. Na taj glas izmire se s banom Frankapani, okanivsi se borbe za Senj, te svi slozno docekaju na Krbavskom polju pod gradom Krbavom (danas Udbinà) Turke, kad se vracahu. Dne 9. septembra 1493. doslo je do uzasna boja, u kojem bude hrvatska plemicka vojska krivnjom banovom ametice potucena i naj-vecim dijelom ili pogubljena ili zarobljena. Sam ban Derencin bi uhvacen i odveden u Tursku, gdje je i umr'o poslije nekoga vremena. Porazom na Krbavskom polju pocinje se onaj dugi niz godinà, za kojih se hrvatski narod nalazio u neprekidnom i ocajnom boju s Turcima braneci otadzbinu svoju.2 Sada se pocelo pomicanje Hrvata iz preko-gvozdanskih strana u Slavoniju i dalje u Ugarsku, a time se ujedno stalo i geografsko ime hrvatsko siriti na sjever do Drave, dok ga je u isto vrijeme sve to vise nestajalo iz porjecja Vrbasa, Sane i Une.
    Odmah poslije Krbavskoga boja uzmu se Hrvati ogledati za pomoé. Znajuci, da im kralj Vladislav ne moze pomoci, obrate se na kralja Maksimilijana i papu Aleksandra VI. Maksimilijan im odista stavi na raspolaganje neke kranjske cete, a papa poslje im novcane pomoci, hrane i zaire. No sve to bjese i suvise malo spram jake turske sile, jer kad opet uzese bosanski muslimani provaljivati u Hrvatsku i Slavoniju, obavezase im se neki hrvatski velikasi i pie-mici na placanje godisnjega danka i nesmetano propustanje cetà
     1 Ban Imre Derencsényi bijase Madzar od plemena Balog. Ime mu je od grada Derencsényi (slovenski DrjenÈane) u gòmòrskoj zupaniji. Hrvati su ga zvali D e-rencin, kako to dokazuju suvremeni hrvatskim jezikom pisani izvori.
     a Suvremeni pop glagolas M a r t i n a c upisa u svoj molitvenik poslije boja ovo: „1 tagda nadese cviliti rodivsije i vdovi mnoge i proéi ini, i bist skrb velija na vseh zivucih v stranah sih, jakoze ne bist od vremena Tatarov i Gotov i Atelje (= Atile) necastivih“. Sabor hrvatski, koji se je sastao 17. jula 1558. u Stenicnjaku, kaze kralju Ferdinandu, da se zbog teskih bojeva Krbavsko polje „in vulgari Ker-wawo polye nominatur" {§ i s i 6, Sab. spisi III, 22).