136
nepripravnu, potuce je ametom. Sam kralj Vladislav pogibe u boju1, a s njime uz mnoge svjetovne i crkvene dostojanstvenike i kardinal Julijan Cesarmi. Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac spasu se s nesto vojske. Tom pobjedom turskom prestaju navalni ratovi ugarsko-hrvatskih kraljeva protiv Turaka; oni se odsada dalje nalaze sve do pod kraj XVII. vijeka u defenzivi.
Ladislav IV. (V.) (1445—1457) i gubernator Janko Hunyady
(1446—1452). Kad se u Ugarskoj saznalo za pogibiju kraljevu, sa-stanu se velikasi, plemici i zastupnici kr. slob, gradova koncem aprila 1445, u Pesti na sabor, na kojem izaberu Ladislava IV. (V.) (1445—1457) ugarsko-hrvatskim kraljem. No kad skrbnik njegov, nje-macki kralj Fridrik III., ne htjede da gospodi izruci petgodisnje di-jete s krunom sv. Stjepana, izaberu oni na novosazvanom saboru na polju Rakosu kod Peste (5. juna 1441.) najpopularnijega covjeka ovoga vremena vojvodu Janka Hunyadyja gubernatorom (1446—1452), predavsi mu svu vlast u ruke. Odmah potom pozove gubernator kralja Fridrika, da izruci kralja Ladislava zajedno s krunom sv. Stjepana, a kad on to odbije, zace Janko Hunyady rat; no svrsi ga brzo, jer zeleci, da se sto duze odrzi u vlasti, nije mu bilo bas toliko stalo, da natjera Fridrika na ispunjenje zahtjeva. Potom okrene Hunyady na Türke, da osveti poraz kod Varne, jer mir sa sultanom jos nije bio obnovljen. Na polju K o s o v u doslo je do trodnevnoga boja (18-, 19. i 20. oktobra 1448.), ali se svrsi potpunim porazom ugarske i hrvatske vojske. U boju pogibose hrvatski ban Franko (Franjo) Talovac, suban brata Petra (Perka) i sestric gubernatorov slavonski ban Ivan Székely.2 Poslije boja dade srpski despot Dorde Brankovic uhva-titi Janka Hunyadyja i baci ga u Smederevu u tamnicu. Razlog bjese, sto je gubernator prolazeci Srbijom u turski rat ljuto opustosio des-potovu zemlju, buduci da mu se despot ni taj put ne htjede da pri-druzi. Istom poslije dvomjesecnoga tamnovanja domogne se Janko Hunyady nastojanjem ugarskih velikasa slobode, nasto sklopi s novim sultanom Mehmedom II. (1451—1481), sinom Murato vim, primirje na tri godine. Ujedno utanaci gubernator i s kraljem Fridrikom III. tajni ugovor, po kojemu mu bude gubernatorstvo zajamceno sve do osamnaeste godine kralja Ladislava (to jest do 1458). No dobrza po-dignu austrijski stalezi bunu protiv Fridrika III. i prisile ga, da im
      1	Otale ga Poljaci prozvase „V a r n e n c i k“.
    2	Banovic Sckula narodne pjesme.