20
 III.
Razdioba hrvatske povijesti.
    Proslost naroda hrvatskoga raspada se na cetiri doba.
   Prvo doba ide od onoga vremena, otkad se Juzai Sloveni, od kojih se docnije jedan dio stao okupljati oko politickoga imena H r v a t i, uzese naseljavati u svojoj danasnjoj postojbini, pa do-krunisanja ugarskoga kralja Kolomana za hrvatsko-dalmatinskoga, to jest od druge polovice VI. vijeka do godine 1102. Za to vrijeme od preko cetiri stotine godina narod hrvatski zivi ponajvise samo-stalnim drzavnim zivotom, voden u pocetku plemenskim zupanima, onda knezovima, a konacno kraljevima. U to se doba Hrvati otese srecno vlasti franackoj, obranise od navala Mlecana, Arapa (Saracena), Bugara, Madzara i Bizantinaca, te se docepase kroz neko vrijeme politicke premoci na sjeverozapadnoj obali Jadranskoga mora. No podjedno uzese drzavu hrvatsku sve to vecma slabiti unu-trasnji razdori, uvjetovani slovenskim demokratskim shvacanjem politickoga zivota, a ovi je konacno dovedose u drzavnu zajednicu s Ugarskom, bolje reci s njezinim kraljem.
    Drugo doba obuhvata vrijeme od godine 1102. do 1526., ili od krunisanja Kolomanova hrvatsko-dalmatinskim kraljem u Belgradu do katastrofe kod Mohaca. U to doba imadu Hrvati zajednickoga kralja s Ugrima, ponajprije iz kuce Arpàdove, onda iz kuce Anzu-vinske, konacno iz raznih kuca, jer osiljenjem gordoga visokoga plemstva Ugarska s Hrvatskom postade od 1387., odnosno 1438. dalje, izborno kraljevstvo. Za sve to vrijeme Hrvati se bore s Ve-necijom i Bizantom za Dalmaciju, a kasnije s Turcinom za opstanak svoj uopce. Otevsi se srecno Bizantincima, a kroz dulje vremena i Mlecanima, Hrvatska izgubi konacno Dalmaciju (izmedu 1409. i 1420.), dok joj Turci preotese najveci dio istocnih i juznih krajeva. Ove borbe s Venecijom i Bizantom u starije vrijeme, a s Turcinom u poznije, ucinise, da je hrvatsko-ugarska zajednica, iznajprije vezana u prvom redu uz licnost kraljevu, postajala pod utjecajem feudalnih plemickih ustanova i privilegija sve to tjesnja. Jos u pocetku toga doba pridruzi se Ugarskoj banovina Bosna kao dobrovoljna saveznica; docnije proglasi se kraljevinom (1377), no ubrzo pade pod Turcina (1463). Jedini je Dubrovnik umio da kao slobodna republika, ali ipak pod vrhovnim gospodstvom ugarsko - hrvatskoga kralja, srecno sacuva svoju slobodu.