194
Ferdinanda II. bi njezino unutarnje uredenje prvi put provedeno. Ona se sada razdvoji na dva generalata : karlovacki (ili hrvatska Krajina) i varazdinski (ili slavonska Krajina). Buduci da su ti krajevi bili veoma slabo napuceni, uzeli su Nijemci mamiti raznim privilegi-jima u turskom susjedstvu naseljene pravoslavne S r b e (Vlahe), bra-neci ih od zahtjeva hrvatske gospode, koji su trazili na saboru, da im oni budu kmetovi, jer su se smjestili na njihovim posjedima, i da placaju katolickim biskupima desetinu. Zbog toga je doslo do ostroga sukoba izmedu hrvatskih staleza i centralne vlade, a svrsili su ko-nacno time, da je Ferdinand II. izdao (5. oktobra 1630.) doseljenicima povelju, po kojoj ce oni biti samo krajiski vojnici, a ne kmetovi hrvatske gospode ; nadalje bi im dopusteno, da sebi slobodno biraju seoske knezove, koji su opet namjestali suce. Ovim cinom po-stade Krajina zaseban teritorij izuzet sasvim is-podbanske i saborske vlasti. To cjepkanje i onako ma-lene hrvatske zemlje navede hrvatske staleze, da su se stali sve tjesnje prislanjati uz Ugre na zajednicku obranu.
    Ferdinand III. (1637—1657). Ali pitanju teritorijalne cjelokupnosti hrvatskoga kraljevstva pridruzi se po smrti Ferdinanda II. (15. fe-bruara 1637.) za njegova sina i nasljednika Ferdinanda III. i ono o opstanku ustava. Poslije westfalenskoga mira (1648) stalo se u Becu odlucno pomisljati, kako da se Ugarska i Hrvatska izjednace s austrijskim zemljama, to jest, da se pretvore u provincije.1 Stoga se ban Nikola Zrinski (1647—1664) morao odlucno boriti za svoju sudbenu vlast, dok mu je uzalud bila sva borba, da stece karlovacki generalat. Pace u Becu nije se ni to dobro gledalo, da su braca Nikola i Petar Zrinjski hrabro suzbijali turske najezde — pored svega mira na uscu Zitve, koji se vazda produzivao — na svoje posjede, narocito kod Kostajnice (u augustu 1651.). I tako nastupi napeto stanje izmedu hrvatskih staleza i njemackih casnika, koji se isticahu jos i rijetkom obijescu, a dovest ce po smrti Ferdinanda III. i(2. aprila 1657.) vremenom do sudbonosne katastrofe.
V.
Vladanje Leopolda I. do velikoga rata za oslobodenje.
(1657—1683.)
    Prvi turski rat. Buduci da je stariji sin Ferdinandov Ferdinand IV., okrunjen jos za oceva zivota ugarsko-hrvatskim kraljem
     1 To se zbilo sa Ceskom poslije bjelogorske bitke (1621).