212
glasno bucili protiv Hrvatà ,i njihova saborskog zakljucka. Mjesto sankcije dakle kralj je onda Hrvatima izdao (u Becu 16. maja) diplomi!, kojom im je pohvalio „djedovsku odanosi“ prema citavo) kuciHabsburskoj i zajamcio sva njihova „prava, privilegije i slobostine". Medutim je sabor pozunski sastavio inauguralnu diplomu za Karla III. te ga onda svecano okrunio (22, maja).. Sabor pozunski ostao je i poslije toga na okupu pokazujuci spram Hrvatà veoma rdavo ras-polozenje.1 S tim u svezi stavili su ugarski stalezi prijedlog, da se ponovo uzakoni sloboda izbora novoga kralja (odnosno dinastije) poslije izumrca muskoga roda Habsburgovaca i da kralj ugarske staleze dovoljno osigura od svakoga otkinuca kojega dijela od kraljevstva ugarskoga. Videci to Hrvati, iznijese u svoje ime prijedlog, da se uzakoni pravovaljanost svih zakona stvorenih na hrvatskom saboru, dojakosnjih i buducih, bez obzira na to, da li se podudaraju s ugarskima ih ne podudaraju. No prije negoli je doslo do sankcije kraljeve svih tih prijedloga, Karlo raspusti sabor zbog kuge, koja je tada harala.
   Pragmaticka sankcija kao kucni zakon. Svojim saborskim zakljuckom dali su Hrvati Karlu III. inicijativu, da rijesi pitanje o nasljedstvu. I odista, godinu dana poslije toga, 19. aprila 1713., pred-lozi Karlo u svecanoj sjednici svojih tajnih savjetnika kucni zakon
0	redu nasljedstva u porodici Austrijskoj, pa kako jos nije imao djece, to se za onda jos racunalo s kcerima Josipa I., premda je Karlo odmah tom prilikom istaknuo pravo primogeniture, to jest time sacuvao nasljedstvo svojoj eventualnoj potomcadi. Taj se zakon zove „Pragmaticka sankcija", ili zakon, koji izvire iz moci
1	kompetencije samoga vladara, pa stoga ima da vrijedi zauvijek (lex perpetuo valitura). Pragmaticka sankcija sadrzi tri tocke : prvo, da se zemlje i kraljevine roda Habsburskoga ne smiju nikad dijeliti, to jest da pojedine cesti ne smiju sebi da biraju zasebnoga kralja izmedu bastinikà Habsburske kuce ; drugo, da u tim zemljama i kraljevinama po smrti Karla III., ako ne bi ostavio sina, dodu na
    1 Suvremeni zagrebacki kanonik Toma Kovacevic (f 1724.) izrijekom bi-Ijezi, kako su tada Madzari narocito gledali krivim okom biskupa Emerika Eszter-hâzyja (koji bijase i sam rodeni Madzar) : „Unde Esterhasii nomen ubique odiosum, honor a detractoribus dire laceratus, commota denique tanta indignatio a sacratis aeque ac laicis viris, ut illi nihil partum voluerint, nisi quod fecisse non poterant.“ Rukopis u arhivu Jugoslav, akademije (Catalogus praesulum Zagrabiensium). Obje-lodanio Klaic u ,,V j e s n i k u kr. zem. arkiva“ XIV. (1912), 67.