162
zvijezdi, a to je zacijelo drevni grb Dalmacije ili Hrvatske. Na oblicju novca nalazc se dvije okrunjene glave, mozda kralj i kraljica, ili kralj i njegov sin,1 te natpis : ,,M oneta regis per Sciavo-niam" ili „Moneta ducis per Sclavoniam“, to jest kra-ljevski ili herceski novac za Hrvatsku. Tek u drugoj polovici XV. vijeka na nekim slikama, a onda u XVI. vijeku na kolajni kralja Ludovikall. javlja se (1525) prvi put grb Hrvatske : naime u pet redova po pet izmjenicnih srebrnih i crvenih kocaka, dok se grb Dalmacije, to jest tri leopardske glave, prvi put javlja na jednom pecatu jos 1406.
    Porezi. U placanju poreza bijase velika razlika izmedu Hrvatske i Slavonije. Buduci da je kralj Koloman 1102. oslobodio hrvatsko plemstvo od placanja zemljarine ili k u n o v i n e (marturina)2, bijase ona jedino slavonski porez, a iznosio je najprije 12 dinara na godinu. Od njega su kraljevi oslobodili tecajem stoljeca mnoge velikase i citave korporacije (tako kralj Andrija I. (II.) kaptol zagrebacki 1217.). Uz kunovinu placala je Slavonija porez zvan „luerum camerae" (dobit kovnice). U starije se naime doba kovao novi novac svake godine, kojim je valjalo izmijeniti stari, ali tako, da je vlasnik dobio za tri stara dva nova komada doticnoga novca. Za Bele III. (IV.) pretvoren bi taj neizravni porez u stalni u iznosu od sedam dinara ; ali Ludovik I. pokusao je da ga dokine (1351) i da uvede godisnji porez od 18 dinara od svakih vrata (porta), kroz koja mogu proci natovarena kola zetve, a imali su ga placati u kraljevsku blagajnu, a ne vise u bansku, svi plemici bez izuzetka. No kralj nije mogao provesti .svoje volje, jer se marturina i „dobit komore” placala u Slavoniji i dalje sve doklegod je postojala zasebna slavonska kovnica novca, pa jos i poslije toga. Ni kralj Matijas Korvin nije mogao uspjeti sa svojim poreznim reformama, pa tako je Slavonija placala sve do mohacke bitke kunovinu, naime po 20 dinara od kmetskoga selista, ili po dukat od pet kmetskih ognjista (dimnjaka), Medutim neprekidni i teski bojevi s Turcima u XV. vijeku ipak su sobom donijeli znatnu poreznu pre-inaku uvedenjem izvanredne ratne dace (hrv. riz, lat. taxa, contributio, dica). Ali ova se daca nije mogia rasporezovati ni pobirati bez posebne privole sabora ugarskoga ili slavonskoga, i to samo onda, kad su to stalezi drzali nuznim, pace stalezi su sami odredivali, kolika
1 Obje te glave se nalaze i na cisto ugarskom novcu kovanom u Ugarskoj.
Znacenje jos nije objasnjeno.
      3	Gledaj gore str. 64. i 70.