100
da ih takoder zidu, dok su stariji popravljeni i pojacani. U to doba dakle dade kralj sagraditi Budim, a kraljica Visegrad nedaleko Ostro-gona, dok su u Hrvatskoj podignuti : Kalnik (kod Krizevaca), Med-vedgrad (kraj Zagreba), Garic (u Moslavini), Lipovac (kraj Samobora), Okic (nedaleko od Samobora) i drugi.
    Postanak kraljevskih slobodnih gradova. Da napuci opustjelu zemlju, odluci je naseliti strancima, poglavito Nijemcima, primamivsi ih velikim privilegijima. Ti stranci, obicno zvani g o s t i (hospites), bili su upravo obrtnici, a napucili su samo gradove (varosi) i trgovista. Iz toga se dakle razvise kraljevski slobodni grado v i, kojih su gradani imali redovito gradsku upravu u svojim ru-kama, slobodno birajuci sebi suca (koji bjese sve do polovice XIX. vi-jeka kao dañas nacelnik), njegove pomagace i zupnika, a u parbenim poslovima mogli su prizive siati ravno na kraljevski sud. Vazno je jos i to, da su „gosti“ mogli slobodno raspolagati svojom imovinom u oporuci. Ove su povlastice privukle u gradove i mnoge nize ple-miée i slobodne seljake, koji su onda sa starijim ziteljstvom stvarali hrvatski gradski elemenat. No gradani sudjelovali su i u obrani zemlje, djelomicno tako, sto su uzdrzavali svoje gradove, utvrdene jakim i visokim kamenim zidinama i tornjevima, a djelomicno kao vojnici, odnosno konjanici u kraljevskoj ceti. Jos krajem iste godine 1242. bi osnovana na brdu kraljevska slobodna opcina Gradee tik Zagreba (Mons Graecensis iuxta Zagrabiam), pod kojim se ime-nom u to doba razumijevao s a m o Kaptol s danasnjim istocnim di-jelom donjega grada. Kasnije jos su postale slobodne opeine : Samo-bor (1242), Krizevci (1252) i Jastrebarsko (1257).
    Mletacki rat. Ma da je zemlja bila tesko izmucena, ipak nije Bela mogao mirovati. Prvo mu je bilo, da je jos iste godine 1242. prisilio oruzanom rukom austrijskoga hercega Fridrika Babenbergovca, da mu povrati otete tri zupanije, a onda se zarati i s Venecijom radi Zadra, koji se jos pocetkom 1242., odmah po dolasku kraljevu na primorje, pobunio protiv republike. No vojska hrvatskoga hercega i bana Dionizija bude ljeti 1243. pod Zadrom potucena, nasto grad opet pade u mletacké ruke, posto se vecina Zadrana odselila u Nin, otkud je zadavala ljutih nevolja Mlecanima. Videci Bela taj neuspjeh sklopi ljeti 1244. na slavonskom gradu Glazu, na podnozju Borje planine (u danaìnjoj bosanskoj Posavini), s republikom mletackom mir odrekavsi se Zadra, a duzd se opet obavezao, da ne ce podu-pirati „nekoga Lombarda“ Stjepana, „toboznjega sina kralja Andrije",