132
Alberta1 Habsburgovca (1438—1439), koji se jos 1422. vjencao' njegovom jedinicom Jelisavetom. Kako Albert postade joS i kralj éeiki i njemacki, to je on prvi Habsburgovac, koji je okupio u svojoj ruci sve one zemlje, kojima su potomci njegovi kasnije stalno zavla-dali. Kralj Albert naslijedio je od tasta svoga jos i rat s Turcima zbog srpskih prilika. Tude se radi neprekidnih navala sultana Murata despot Dorde Brankovic nalazio u ocajnom polozaju. Premda mu je dao kcer Maru za zenu (u augustu 1436.), ipak ne uzmoze sprijeciti Murata, da ne navali krajem 1438. na njegovu zemlju i podsjedne novu mu prijestolnicu Smederevo, koju i osvoji. Ne-srecni despot srpski pobjeze u Ugarsku i zamoli pomoci. Ovdje se upravo sastao sabor u Budimu. Ovaj stvori takove zakljucke, kojima bi gotovo sasvim oslabljena kraljevska vlast, a pojacana vlast sabora, bez kojega vladari vise nijesu niita mogli da cine. To je zacetak svim daljim smutnjama u Ugarskoj. Zeleci sto prije pomoci despotu Dordu Brankovicu, kralj Albert pristade na sveizapoce privolom sabora vojnu. No kralj ne dopre dalje od Slankamena i Titela zbog nemarnosti ugarskih velikasa, koji ga nijesu poduprli dovoljnim brojem vojske. Medutim pade Smederevo u turske ruke (u augustu 1439.), a ugarsku vojsku uhvati neka kuzna bolest, od koje umre i sam kralj Albert na povratku u Bec (u mjestancu Neszmélju neda-leko od Dura 27. oktobra 1439.). Jedino znatnije mu je djelo, sto je obnovio Severinsku banovinu (u jugoistocnoj Ugarskoj oko Or-save) i u njoj postavio banom cuvenoga junaka podrijetlom Rumunja Janka Hunyadyja2, ili Sibinjanin Janka nase narodne pjesme.
    Smrcu Alberta Habsburgovca nastadoie prijestolonasljedne borbe u Ugarskoj i Hrvatskoj, koje oslabiie oba kraljevstva u tolikoj mjeri,. da se viie nijesu mogia valjano braniti od turske premoci.
     1	Svi suvremeni hrvatskira jezikom pisani spomenici zovu kralja Alberto m (lat. Albertus) ; njemacka je forma Albrecht.
     2	Svi na§i stari izvori vazda pisu vojvoda J a n k o (nikad Ivan), a gdjekad £ J a n k u 1, kako su ga i Turci zvali. Rumunjsko podrijetlo njegovo danas je sasvim sigurno utvrdeno, ali i to, da je tada ova vec otprije nobilizirana porodica bila jako pomadzarena. Sam Janko znao je samo traljavo latinski, a u saborima govorio je ponajviSe madzarskim jezikom. Najveca svoja vojnièki djela stekao je na srpskoj zemlji. Tako je vojvoda Janko narodni junak Rumunja» Madzara i Srba te Hrvata.