171
je vrijeme vojevao ban Krsto Frankapan za svoga kralja u Slavoniji, ali onoga daña, kad je Ivan bio potucen kod Tokaja, umre od rane, ito ju je zadobio podsjedajuci varazdinski grad (27. septembra). Poraz tokajski i smrt bana Krste Frankapana znatno oslabise Ivanovu stranku u Slavoniji i Ugarskoj. Slavonsko plemstvo prizna nato (veé 6. oktobra) na saboru u Krizevcima Ferdinanda svojim kraljem, a sama ga IJgarska okruni 3. novembra na saboru u Stolnom Biogradu.
     Ovim se gradanskim ratom najbolje okoristise Turci, a to stim lakse, sto nije bilo nista od one u Cetinu kod izbora obecane pomocne vojske Ferdinandove. Hrvati odmah uocise pogibao pa stoga poruce Ferdinandu sa svoga ponovnoga sabora u Cetinu (28. aprila 1527.), neka bi is-kupio svoju rijec, jer im je on jedina nada, buduci da su ih svi ostavili: i papa i Mlecani i braca u Slavoniji. „Neka znade vase ve-licanstvo — kaze sabor hrvatski — kako se ne moie naci (zabiljezeno), da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvatskom, jer p o s m r t i n a-iega posljednjega kralja srecne uspomene, Zvo-nimira, slobodne se volje pridruzismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, a poslije toga va-semu velicanstvu.“1 No poruka ostade bezuspjesna, pa tako Turci zauzese (jos koncem marta) Obrovac na Zrmanji, Udbinu (u aprilu), a konacno krajem 1527. ili odmah pocetkom 1528. Jajce i Banjaluku te provalise s jedne strane do Senja, a s druge do Klisa. Sada pade Lika s Krbavom (bez podgorskoga primorja) u vlast tursku, cime bi sveza izmedu sjeverne i juzne Hrvatske prekinuta. Samo K1 i s na jugu, koji je branio Petar Kruzic, kapetan senjski, S e n j na sjeveru i B i h a c na istoku odrzase se kao glavne straze.
    Savez kralja Ivana sa sultanom Sulejmanom. Uspjesi Ferdi-nandovi i gubitak prijestola porazise kralja Ivana. Onako ostavljen i prognan iz sredista svoje drzave nije sam mogao niáta uciniti, da povrati izgubljeni prijestò, a pored toga bilo se bojati, da ce Turci upotrijebiti ove prilike jos u vecoj mjeri u svoju korist. Na porti bavili su se vec u to doba mislju, da zauzmu cijelu Ugarsku, a samo
     1 Originai ove saborske ádrese kralju Ferdinandu cuva se u Becu u drzavnom arhivu (Gl. Si sic, Sabor, spisi I, 99). Gornje rijeci tumac su cetinskoga izbornoga cina : Hrvati stupaju sasvim samostalno i slobodno po svojoj volji (kao nekoé 1102.) u dodir s bastinikom krune sv. Stjepana.a nijesu inace vezani uz Ugarsku ili ca uz madzarski narod. Prema tome oni drze, da se pozunski izbor (od 16. decembra 1526.) kao izljev slobodne volje madzarskoga naroda (ili kraljevine Ugarske) ne tice izravno i njih.