246 ove duznosti opee insurekcije nije nitko osloboden„ pace u velikoj ce potrebi njima u pomoc doci, nakon spora-zuma izmedu krajiskih generala i baña, i krajiske cete. U ovako punoj samostalnosti u vojnickim poslovima ostade Hrvatska i po-slije 1715., kad je na pozunskom saboru uvedena zakonskim clankom stalna vojska, podijeljena u regímente, jer je u Hrvat-skoj i nadalje ostao na snazi sistem insurekcije, to jest b a n s k a vojska. Pace Marija Terezija ñapóse je (16. januara 1750.) ponovo potvrdila davno pravo, da Hrvatska sebi bira na saboru zemaljskoga kapetana i potkapetana kao vojvode domacih ceta, samo je izrazila zelju, da se za kapetana bira ban. Tako je ostalo u bitnosti i poslije Josipa II., jer je pozunski sabor 1808. stvorio zakon, kojim je po-tvrdeno ovo drevno pravo, a ban je ostao sve do 1867. podjedno i vrhovni zapovjednik hrvatskih ceta. No pored insurekcije davala je Hrvatska kralju i novake za stalnu kraljevsku vojsku. Te je novake vazda votirao samo hrvatski sabor, pace kad je Marija Terezija od sabora zatrazila novih momaka (1758. i 1759.), on joj je oba puta, votirao manji broj od onoga, koji je trazila. I u banskoj Krajini (pe-trinjska i glinska regimenta) vrsio je ban vrhovnu upravu jos i onda, kad je ona utjelovljena ostaloj Krajini. Marija Terezija je naime izja-vila (1750), da tom Krajinom ima i nadalje da upravlja ban, koji ce imenovati sve casnike osim pukovnika, a toga ce ona imenovati samo po banovu prijedlogu. I u doba cara Josipa provedene su neke reforme u Hrvatskoj. Do toga je naime vremena bila u Zagrebu smjes-tena samo uprava banske Krajine, no 1783. prenio je Josip II. vrhovno-zapovjednistvo slavonske Krajine iz Koprivnice, kuda se ono prese-lilo iz Varazdina, u Zagreb te ga je zdruzio s vrhovnom komandom banske Krajine. Tri godine iza toga, u augustu 1786., preselio je car jos i vrhovno zapovjednistvo hrvatske Krajine iz Karlovca u Zagreb, sjedinivsi na taj nacin u jednu generalkomandu (u bivsem isusovackom samostanu) sva tri krajiska generalata u hrvatskoj zemlji. Buduci da tadanji ban-komisar, grof Franjo Balassa, nije bio vojnik, povjereno je vodenje ove generalkomande feldmarsallajtnantu barunu Josipu Nikoli de Vins (f 1798.). S njime je doslo dakako u Zagreb i mnostvo nizih casnika, a ti su potom sa svojim obiteljima najviáe pridonijeli, da je njemacki jezik u drustvu zagrebackom uhvatio cvrsta korijena. Gradovi. Kroz sve vrijeme sve do pod kraj XVI. vijeka zivjeli su kr. slob. gradovi u duhu svojih privílegija iz XIII. vijeka. Uz