180
jer tek kad su potlaceni seljaci vidjeli, da im tuzbe ne pomazu, a hrvatski ih je sabor proglasio zbog opiranja Tahovim nasiljima „izda-jicama domovine“, oni se latise oruzja. Prema njihovim iskazima na sudu poslije ugusene bune seljaci su se digli „za opcu slobodu i stalesku jednakost", dakle za dokinuce feudalizma, onda „za opce placanje poreza i opcu vojnu duznost na obranu domovine te za dokinuce carina i mitnicà u korist trgovine i prometa“, koji su snovali navrnuti na more. Geslo im je bilo : „Za stara pravicu“, Tako rece u istrazi jedan od voda (Ivan Svrac iz Pusce) ; „Da smo go-spodu pobijedili, osnovali bismo posebnu c a r s k u vladu u Zagrebu j ovdje bismo sami pobirali poreze i dace, pa se i sami brinuli za cu-vanje granicà (od provala turskih)“. Kralju Maksimilijanu ostadose vjerni, ali inace ne htjedose nikomu drugomu sluziti, Srediste seljacke „vlade" bjese Stubica, gdje je sjedio kao vrhovni sudac Stubicanin Matija Gubec, dok je cetama zapovijedao Brdovcanin 11 i j a Gregoric, covjek vjest vojnickim poslovima onoga vremena. Gregoric zamisli najprije pobuniti i pridruziti svojim cetama Erdodyjeve kmetove u Jastrebarskom i Cesargradu (na Sutli), onda zumberacke Uskoke te susjedne kranjske i stajerske seljake, pa konacno s tom cije-lom silom udariti na Zagreb i ondje gospodi diktirati mir. Stoga je najprije upao (pocetkom februara 1573.) u juznu Stajersku, ali ga plem-stvo poslije nekoliko dana, ma da mu se pridruzise mnogi stajerski seljaci, ametom potuce i rasprsi cetu (8. februara). Sam Gregoric uhvacen je na bijegu i stavljen pred sud u Becu, a onda u Zagrebu pogubljen. Medutim pozove ban Juraj Draskovic cjelokupno plemstvo na oruzje, koje pod vodstvom banovca Gaspara Alapica potuce drugi dio seljaka pod Matijom Gubcem nedaleko Stubickih Toplica (9. februara). U tim je bojevima mnogo seljaka budi poginulo budi uhva-ceno i docnije smaknuto. Matiju Gubca, koga obijedise, da se toboze proglasio „seljackim kraljem“, stize sada strasna sudbina; poshje odsude bjese na Markovu trgu u Zagrebu najprije mucen razbije-Ijenim kljestima, a onda ga krvnik okruni uzarenom zeljeznom „kru-nom". Odmah poslije svladane bune zamoli ban Draskovic kralja, da ga rijesi sluzbe, „jer vidim, da se ta sluzba ne podudara s mojim zvanjem“ (t. j. biskupskim), pace on se zauzimao za uhvacene seljake, ali samo s malim uspjehom. Jos krajem iste godine umr'o je Franjo Tahi, koga je „citava Slavonija proklinjala“ kao zacetnika bune (tota Sclavonia maledicit Tahio).
Bitka kod Budackoga. Seljacka je buna navela Turke, da su