53
s jakim Samuilom. U svrhu, da se prijateljski i saveznicki odnosi sto jace ucvrste, carstvo je sada opet ustupilo u upravu Stjepanu Drzi-slavu dalmatinske gradove i otoke, kao nekod Tomislavu, pace ono ga obdari kraljevskim znakovima, to jest krunom, zezlom, plastem i zlatnom jabukom, nasto bi Stjepan Drzislav okrunjen — p r v i od hrvatskih vladara — kao kralj Hrvatske i Dalma c i j e (nesto poslije 986.). Podjedno bi i odlikovan naslovom car-skoga „eparha i patricija“. Isto je tako Stjepan Drzislav bio u dobrim odnosima s Venecijom, koja mu je redovito placala onaj jos od Bra-nimirovih vremena „uobicajeni danak“ (solitum censum). Inace bila je Venecija u tijesnim vezama s bizantinskim carstvom, koje joj je „zlatnom bulom“ (992) podijelilo osobito znatne trgovacke povlasti, narocito u samom Carigradu. Ovako ojacalu drzavu ostavi Stjepan Drzislav po smrti svojoj (oko 995.) trojici sinova: Svetoslavu, Kresimiru s nadimkom „Suronja" (= suri covjek) i G o j-slavu.
    Svetoslav (995—1000). Ne samo po drevnom nacelu svih Slovena, vec i po zelji ocevoj, brada su trebala da zajednicki preuzmu vladanje, to jest, svaki u svom dijelu, ali ipak tako, da su bili pod starjesinstvom najstarijega brata. No najstariji brat Svetoslav (995—1000) ne htjede da s bracom podijeli vlast pregnuvsi, da je vrsi sam. Zbog toga buknu medu bracom razdor, a taj se konacno pro-metne u gradanski rat. Narocito dize se na Svetoslava srednji brat Kresimir Suronja, misleci, da je „bratskom varkom lisen kraljevske krune“ (fraterno dolo deceptus, regni amiserat diadema). Borbe ove u hrvatskoj drzavi odmah odluci da iskoristi onovremeni duzd P e-tar II. Orseolo (991—1009), a i dalmatinski gradovi i otoci za-kratise kralju Svetoslavu svaki posluh, pace oni izaslase posebno poslanstvo u Veneciju, a to ponuka duzda, da ih uzme pod svoju zastitu.
    Prvo je bilo duzdu, da je prekinuo placanje „uobicajena danka" hrvatskomu kralju Svetoslavu, a kad ga je ovaj uz groznje uzeo od-resito zahtijevati te podjedno stao progoniti Mlecane, nanoseci im mnogo stete, poslje duzd na Hrvatsku ljeti 996. sest ratnih brodova, koji zauzmu i oplijene Vis, dok se Zadar tom prilikom od svoje volje predade pod pokroviteljstvo duzdevo. Na glas o tom istupu kralj Svetoslav odasalje po drugi put u Veneciju svoje poslanike zatrazivsi ponovo, da mu se isplati zaostali danak, nasto mu duzd ponici, da ce ga ,,sàm donijeti.“