86
se po senioratskom nacelu na prijestolje podigne ljubimac njegov Stjepan, najmladi b r a t Gejzin. No Ugri ne htjedose da ga prime,, vec se vecina njih odluci za srednjega brata Ladislava I. (II.)> (1162—1163), a kad on vec iza sestmjesecnoga vladanja umre (14. januara 1163.), priznase konacno ipak Stjepana V. (IV.) (1163) svojim gospodarom; narocito su Hr va ti podupirali njegovo pravo, ocito jer su bili prvi Bizantu na udarcu. Medutim nevaljalo mu vla-danje dobrza izazove opcenu bunu, koja ga protjera iz drzave, nasto se opet vrati na prijestolje Gejzin sin Stjepan IV. (III.) (1163—1172). Poslije kratkoga rata s carem Manuilom doslo je do mira, u kojem car obeca, da ne ce vise podupirati raskralja, strica kraljeva, Stjepana V. (IV.) ; a Stjepan IV. (Ili) je opet sa svoje strane morao caru ustupiti S r i j e m i obecati, da ce brata svoga B e 1 u poslati u] Bizant na odgoju, predavsi podjedno caru u upravu B e-linu bastinu, naime Hrvatsku Velebitu na jug i Dalmaciju.
     Stjepan IV. (III.) u Hrvatskoj i Dalmaciji 1163. Stjepan IV. (III.), odista poslje Belu u Bizant, gdje ga car zaruci svojom kcerkom Marijom i — ne imajuci sàm sina — proglasi prijestolonasljednikom,. ali bastine njegove ne htjede kralj Stjepan da predade caru, pace na jesen 1163. dosao je u Hrvatsku i Dalmaciju, gdje je potvrdio-privilegije svojih predhodnika dalmatinskim gradskim opcinama, a mozda se i ñapóse jos okrunio za hrvatsko-dalmatinskoga kralja. Zbog toga doslo je 1164. do novoga rata s carem, i Stjepan bi pri-siljen, da spomenute hrvatske zemlje prepusti Manuilu. Medutim mir bjese kratkotrajan, jer raskralj strie Stjepan V. (IV.) i opet izazva rat, u kojem kralj Stjepan IV. (III.) otme Bizantincima netom ustup-ljeni Srijem sa Zemunom.
    Bizantinska prevlast u Hrvatskoj. Za vrijeme podsade umre (1165) u tom gradu od otrova nesrecni Stjepan V. (IV.), nasto car Manuil izide glavom na celu snazne vojske na bojiste: s jednom. polovicom posao je sàm u Srijem i zauzme Zemun na juris, dok drugu polovicu poslje na Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju, koje je zemlje carski vojvoda Ivan Dukas takoder brzo osvojio. Uplasen zamoli; Stjepan IV. (III.) mir, kojim se obvezao, da ce caru ustupiti Belinu bastinu, ali kad nade u Veneciji, koja se zavadila s carem Manuilom, jakoga saveznika, prekine sklopljeni mir i zapoce 1166. nov rat. U njem lako zauze ustupljene hrvatske zemlje, a gradu S i b e n i k u podijeli privilegij, kakav su imali Spljet i Trogir jos od Kolomana s doslovno istom sadrzinom. Ovo vjerolomstvo kraljevo potaknu cara