209
tima u Ugarskoj sloboda vjeroispovijedanja. Ovim mirom posta de konacno kuca Habsburska pravi gospodar u U g a r s k o j i u E r d e 1 j u. No voda madzarski, kojí se za vrijeme pregovora nalazio u Poljskoj i u Rusiji, Franjo R á k ó c z y, ne htjede pristati na mir, vec se iseli najprije u Francusku, a onda u Tursku, gdje je i umr'o (u Rodostu na Mramorskom moru 8. aprila 1735.), a sahranjen bi uz svoju majku Jelenu Zrinski.1
    Prve ugarsko-hrvatske nesuglasice- Posljedice Szatmárskoga mira veoma su znatne, jer sezu sve do danasnjega daña, a nijesu ogranicene samo na Ugarsku, vec se protegose i na Hrvatsku, ma da ova nije bila upletena u Rákóczyjevu bunu. Szatmárskim se naime mirom pocinje nova epoha u politickom zivotu Ugarske : poslije dvje-stagodisnje unutarnje borbe interesi naroda i dinastije prvi se put slozise, a u prvom su redu osjecali i stalezi i viada potrebu napred-noga uzgajanja naroda u duhu XVIII. vijeka i na nacin ostalih mo-dernih drzava. Bune i vjerska trvenja prestadose, a njihovo mjesto zapremise teznje za reformama. Te reforme zamisli becka viada iskoristiti za sebe, ali i stalezi su se nadali od njih koristi, no sve do 1790. bjese volja vlade jaca. S tim u svezi postali su i odnosi izmedu Hrvatske i Ugarske opet tjesnji, jer ove su vladine reforme vazda duboko dirale i u hrvatski narodni i politicki zivot. Narocitu pak paznju zasluzuje teznja Madzará, — koja sada prvi put izbija
—	da sto jace svezu kraljevinu Hrvatsku uz oslo-bodenu i prosirenu Ugarsku, a navlas da podrede zako-nodavstvo njezino ugarskomu. Vec su 1708. pokusali ugarski stalezi na saboru u Pozunu, da stvore zakljucak, da kralj unapredak po-tvrduje samo takove clanke hrvatskoga sabora, koji se „ne kose s pozitívním zakonima Ugarske" (in quantum positivis regni Hungariae legibus non sunt contraria). No odlucni otpor hrvatskih saborskih poslanika i nenadaní razlaz sabora zbog kuge sprijecise zakljucak i uzakonjenje ovoga predloga o „suglasju" (concordantia) hrvatskih za-kona s ugarskima. Poradi toga pocinje se medu Hrvatima buditi i teznja, da se sto vise emancipiraju od Ugarske, a to se jasno razbira iz rada zagrebackoga biskupa Senjanina Martina Brajkovica (1703—1708), da bi zagrebacku biskupiju uzvisio na samostalnu nad-biskupiju. Brajkovic je naime poslao u tu svrhu (1708) u Rim papi
     1 Troskom ugarske vlade su kosti Jelene Zrinske, Franje Rákóczyja í Imra Thökölyja godine 1906. prenesene u Ugarsku u Kosice.
14