27
smatrala se zajednickom, pa stoga bjese citavo bratstvo duzno osve-titi svoga ciana, narocito kod ubijstva; to je krvna osveta.
    Kao ito je bratstvo postalo od jednoga roda, tako je i p 1 e m e postalo, kad se bratstvo stalo razgranjavati i dijeliti na vise brátstvá, naseljenih u vise seia, a vezanih izmedu sebe krvnim srodstvom. Teritorij, na kojem je zivjelo jedno pleme, zvao se z u p a, a ta je imala svoje ime ili po plemenu ili po rijeci ili po mjestu. Glavar plemena bijase zupan, zacijelo vrhovni sudac i vojskovoda cita voga plemena, i to redovito iz bratstva, koje bi se istaklo hrabroscu, drevnoscu ili velicinom ispred ostalih, Na taj je nacin bivalo, da je zupanstvo postajalo nasljedno u pojedinim bratstvima, a to je zametak slovenskom plemstvu. U sredini vecine juznoslovenskih zupa nalazio se g r a d, poglavito u barama ili na kakovom humku ; grad bijase zasticen umjetnim utvrdama rova, nasipa, piota i brvanà, a pleme se sklanjalo u nj ispred tudinske navale. Inace bijase u gradu i trg, gdje se kupovalo i prodavaio, a obicno se u njem sa-stajahu plemenska v i j e c a, slozena od glavara cijeloga plemena.
    Juzni Sloveni kao ratari nijesu bili ratnicki narod, no kad bi ih. tkogod napao, branili su junacki svoju kucu i slobodu. Odmah na vijecu birahu v o j v o d u, koji ce ih povesti u boj. Oruzje bijase im dugo koplje i kratka sulica, zgodna za bacanje, pa mac, pracka, luk i strelica, a upotrebljavali su i neku vrst zastave, zvanu prapor. Uz veliku hrabrost, pace i zenà, koje su cesto svoje mu-zeve pratile na vojnu, narocito obiljezuje njihovu ratnu vjestinu neiscrpiva lukavost, koja je najvise straha zadavala njihovim pro-tivnicima.
    Stari su Juzni Sloveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bozanstva, za koja su drzali, da imadu ljudsku priliku i Ijudske oso-bine. U glavnom im je vjera bila obozavanje prirodnih sila kao i ostalim Indoevropljanima. Vrhovni je bog bio gromovnik P e r u n, koji je s neba pustao munju i grom ; on je jedini gospodario nad svim stvarima. Od ostalih bogova poznat je suncani bog D a j b o g, izvor svakomu dobru na zemlji, koji sve obasipava blagotvornom svjetloscu svojih zivotnih i toplih zraka. Nize od bogova bila su ri-jecna i druga bozanstva, od kojih se dodanas sacuvase u narodnoj uspomeni zmajevi ivile. Ovim se bozanstvima Juzni Sloveni obracahu m o 1 i t v o m i prinosahu im zrtve, obicno volove, ovce i razne plodove. Pri zrtvovanju pazilo se na razne znakove, po ko-jima bi v j e s t i ljudi proricali buducnost. 2rtvu obavljao je zadruzni