58
No one normanske cete, koje su zarobile kralja Slavica, ocito se nijesu zadovoljile samo ovim uspjehom, vec su pregnule, kako bi se utvrdile u dalmatinskim gradovima. Kad to opazi Venecija, poslje onamo (pocetkom 1076.) svoje brodovlje, a to prisili dainiatinske gradove, da su se predali njezinoj zastiti i obavezali tvrdom vjerom, da nikad vise ne ce primati tudinaca k sebi. U taj par sa-stao se u Spljetu pod predsjedanjem papinskoga poslanika, nadbi-skupa Gerarda, crkveni sabor, a taj se uz svecenicka disciplinarna pitanja stao zanimati i ispraznjenim hrvatskim prijestolom. Nastoja-njem toga sabora bi postignut konacno sporazum izmedu Hrvata ii dalmatinskih Romana, a nato bi „jednoglasno izabran od naroda i. svecenstva“ hrvatsko-dalmatinskim kraljem herceg Dmitar Zvonimhv
   Dmitar Zvonimir (1076—1089). Na Zvonimirovo krunisanjer koje bjese obavljeno pocetkom oktobra 1076. u bazilici sv. Petra u Solinu (danas Gradina), poslje papa Grgur VII. kao posebno svecano-poslanstvo rimskoga opata Gebizona i biskupa Falkoina. Prije kru-nisanja izjavio se Dmitar Zvonimir, primajuci kraljevske znakover vjernim podanikom svete stolice, obavezavsi se ujedno u potvrdu. toga papi na godisnji dar u iznosu od dvjesta dukata i ustupivsi mu samostan Vranu kao hospicij (svratiste) za papinske poslanike; kao spoljasnji znak toga vazalstva primi Dmitar Zvonimir iz ruku poslanickih papinsku zastavu, a potom polozi prisegu vjer-nosti. Ovim krunisanjem postavio se novi hrvatski kralj potpuno« na stranu latinsku, pa stoga mu se sada i poklone dalmatinski gra-dovi kao svome gospodaru i suverenu.
    Posljedice pokazale su se dobrza. Prvi napade Dmitra Zvonimira knez Ve c e 1 i n, po svoj prilici istarski velikas, a podanik njemac-koga cara Henrika IV., protivnika pape Grgura VII. Nije nam po-znato, sto je protiv njega uradio hrvatski kralj, tek znamo, da se us stvar upleo Grgur VII. u korist Zvonimirovu (1079). Malo kasnije posao je kralj u rat kao saveznik normanskoga vojvode Roberta Guiskarda protiv bizantinskoga carstva i njegove saveznice Venecije, Hrvatskom je mornaricom, u kojoj su sudjelovali i dalmatinski gradovi, zapovijedao tom prilikom zacijelo pomorski vojvoda Jakov. Saveznici udare najprije na bizantinski Drac te ga poslije poraza bizantinsko-mletackoga brodovlja i zauzmu (1083). Slijedece godine potuce normansko-hrvatsko brodovlje mletacko kod Kasopa na otoku Krfu tako zestoko, da se car Aleksije Komnen odlucio od-