135 vrijeme toga gradanskoga rata ote hrvatskomu kraljevstvu bosanski vojvoda Stjepan Vukcic Kosaca, sinovac i bastinik vojvode Sandalja Hranica, gospodara gotovo citave Humske zemlje, Krajinu izmedu Cetine i Neretve s Omisem i poljickom zupom; no malo potom (po-cetkom 1444.) ugrabi mu mletacka republika Omis i Poljica ostavivsi mu samo Krajinu. Tako bi Hrvatska na jugu konacno potpuno otis-nuta od mora, dok su joj zupanije u nutrasnjosti pomalo preoteli bosanski kralj i njegove vojvode. Veliki turski rat (1443—1444). Kralj Vladislav I. nije mogao da to sprijeci, jer je u isto vrijeme ratovao s Turcima. Jo§ u godini 1441. vojevao je novoimenovani erdeljski vojvoda, glavni kraljev sa-vjetnik i vojskovoda Janko Hunyady u Erdelju tolikom srecom, da se je stalo pomisljati na opcu vojnu protiv Turaka a sa ciljem, da se oni izbace iz Evrope. To su misljenje zastupali zivim rijecima u prvom redu papinski poslanik kardinal Julijan Cesarini, pa bosanski kralj Stjepan Tvrtko II. i protjerani despot srpski Dorde Brankovic. I odista zakljuci ugarski sabor (u januaru 1443. u Budimu) rat, u kojem prodre kralj s vojvodom Jankom Hunyadyjem na celu vojske sve do Zlatice nedaleko Sofije na podnozju Balkana (na Badnjak 1443.), pobijedivsi u nekoliko odlucnih bitaka Türke. Ali sada prisili velika studen i oskudica hrane kralja Vladislava na povratak, za kojega bjehu Turci kod Kunovice nedaleko od Nisa (pocetkom 1444.) ponovo tako snazno porazeni, da se jos za same bitke od njih od-metnuse pokoreni Arbanasi sa svojim vodom Dordem Skender-begom Kastrioticem. Nato ponudi sultan Murat II. mir, koji bi sklopljen (13. jula 1444.) u Segedinu na deset godina. Sada se Srbija oslobodi turske vlasti, a despot Dorde Brankovic povrati u svoju zemlju. Ali tek sto je mir bio potpisan, uze kardinal Julijan Cesarini nagovarati velikase na nov rat tvrdeci, da prisege dane „nevjerni-cima“ ne vrijede. Tako je i opet doslo do rata, sve protiv savjeta despota Dorda Brankovica, koji se ne htjede da pridruzi Vladislavu na veliku srdzbu Janka Hunyadyja. Da se obide Srbija i tesko pro-hodni Balkan, a i opet s namjerom, da se Turci istjeraju iz Evrope, krenulo je pod vodstvom kralja Vladislava i Janka Hunyadyja oko 16.000 vojske niz Dunav desnom obalom, pa onda skrene do Varne na Crnom moru. No ovdje joj dne 10. novembra 1444. zakrci dalje napredovanje sultan Murat s 40.000 momaka, a kako ju je zatekao