217
zupanija bijahu : grof Ludovik Patacic od Zajezde (viroviticki), barun Marko Pejacevic (srijemski) i barun Ladislav Vayay (pozeski).
    Prosirenje Vojne Krajine na slavonsku Posavinu prouzroci ponovno i definitivno uredenje citave Krajine. Taj je posao izvrsio 1746- princ Hildburghausen, i to jedino prema novim vojnickim potrebama. Ona bi podijeljena na regimente, i to: licku, otocku, ogulinsku, slunj-sku, dvije banske (petrinjsku i glinsku), krizevacku, durdevacku, gra-disku, brodsku i petrovaradinsku. Uprava je bila samo u vojnickim rukama. Kao sto su se zupanije dijelile na okruzja, kotare i opcine, tako su i regimente imale svoje bataljune, kumpanije i opcine, Od-nosni casnici (pukovnik, major, kapetan i porucnik) vodili su sve poslove, pace i sudacke. Parnice su se vodile besplatno, a prizivati se mogio na regimentski sud, onda na generalni auditorijat i konacno na dvorsko ratno vijece. Sluzbeni pak jezik bio je njemacki, a tako i zakonici. Isto su tako bile i skole njemacke. Potrebe svoje podmi-rivala je svaka regimenta iz svoje blagajne te bila financijalno ne-zavisna od cijelosti. Svaki je covjek u Krajini bio vojnik od 16, do *60. godine. Stoga je i mogia Krajina sama podici na noge do 50.000 momaka. Za rata mora svaki „granicar“ (kako se ziteljstvo nazivalo) poci onamo, kuda mu se zapovijedalo, U mirno se doba hrani i odijeva svaki sam, a u ratu zivi na carski trosak. Vojna Krajina bila je u glavnom velika kasarna staine vojske, uzdrzavana malim troskom.
    Preuredenje Slavonije. Medutim se zgodi znatna promjena s nedavno sjedinjenom Slavonijom. Madzari su naime stali tvrdo-korno tvrditi, da su one tri obnovljene slavonske zupanije od Àrpàd-skih vremena sastavni dio Ugarske, a niposto Hrvatske, pa da ih stoga treba njoj i vratiti. Kad su se na saboru u Pozunu (18. aprila 1751.) sastali stalezi ugarski i hrvatski saborski poslanici, iznese viroviticki podzupan Antun Spisic Japranski prijedlog, da bi unapredak sve tri novouredene slavonske zupanije s t a 1 n o siljale svaka po dva zastupnika na ugarski sabor, kako su to cinile sve ugarske zupanije. Prijedlog je obrazlozio time, sto su slavonske zupanije i onako uredene po ugarskom nacinu i sto placaju po istom nacinu porez kao i one, pa da je stoga zgodnije, da se broje kao ugarske, a ne kao hrvatske. Drugim rijecima, podzupan je Spisic predìozio, neka se Slavonija odcijepi od Hrvatske i sjedini s Ugarskom. Ugarski su stalezi prihvatili taj prijedlog i tako bude on uzakonjen (zak. cl. XXIII. od 1751.). Uzalud se opirahu hrvatski saborski poslanici dokazujuci, da je Slavonija oduvijek (osim u tursko doba) potpadala pod bana