104 uredí, da citavim kraljevstvom hrvatskim viada h e r c e g od kraljev-skoga roda (dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalmatiae), kojemu dodijeli dva bana: slavonskoga i hrvatsko-dalmatinskoga. Kad nije bilo hercega od kraljevskoga roda (sto je obicno i bivalo), onda vrsi vrhovnu upravu nad citavim kraljevstvom hrvatskim slavonski ban s naslovotn „cijele Slavonije“ (totius Sclavoniae); njemu se imao pokoravati hrvatsko - dalmatinski ban, koji nosi kadikad i naslov „primorskoga" bana (banus maritimus). Ovom je razdiobom polozena osnova razdiobi sve dotle jedinstvenoga upravnoga i politickoga kraljevstva hrvatskoga u dva zasebna politicka i upravna teritorija, u kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i u kraljevinu Sla-voniju, a odrzat ce se sve do XVI. vijeka. Radi obrane ugarske i hrvatske granice od Srba osnova Bela pod kraj svoga vladanja banovinu Macvu (banatus de Machow), koja se prostirala u danasnjoj sjeverozapadnoj Srbiji, Savi na jugu izmedu donje Drine i Kolubare, a sa sredistem (castrum Machow) nedaleko od danasnjega mjesta Valjeva. Ovoj banovini bise u docnija vremena, narocito u XIV. vijeku, pridruzene zbog vecega dohotka banova i u vojnicke svrhe srijemska i vukovska zupanija, dok je pozeska u ime prihoda postala (od 1264. dalje) redovitim vlasnistvom kraljicinim.1 Na taj se nacin zgodi, da su pomenuti od starine hrvatski krajevi bili vremenom izuzeti sasvim ispod banske vlasti, a to je opet urodilo posljedicom, da su se stali ubrajati medu ugarske, narocito u XV. i XVI. vijeku do mohacke bitke. Kao kraljevstvo hrvatsko tako je Bela ras-cjepkao i B o s n u poslije smrti bana Mateja Ninoslava (oko 1250.), kad u njoj buknuse prijestolne borbe medu njegovim potomcima. Oko 1254. dakle Bela razdijeli Bosnu na tri dijela: od porjecja gor-njega Vrbasa i Bosne slozi banovinu Bosnu, u kojoj ostavi potomke Mateja Ninoslava da vladaju, dok od porjecja Usore (oko Doboja i Tesnja) sklopi usorsku banovinu, a od predjela oko Soli (danas Tuzla) ucini banovinu Soli, u kojima je namje-stao svoje pouzdane velikase. Tada je vladao kraljevstvom hrvatskim herceg Bela (1261—1269), a kako bjese jos malodoban, stajala je na celu hrvatske uprave sama kraljica mati Marija. Herceg Bela stolovao je s majkom u Zagrebu i Kninu okruzen sjajnom pratnjom. 1 Za pozeski zupanijski grad i za svu zupaniju prema tome kaze se izrijekom u ispravi od 15. jula 1264., da je „in ducatu Sclavonie constitutum“ (Smicìklas, Cod. dipi. V, 302).