71
pacis“). Novcani prihod sacinjavahu globe (mulctae), koje su se placale za razne krivice, a navlas onda, kad je koja stranka pogazi utanaceni ugovor ili susjed povrijedio medu zemljisnoga posjeda, onda carine (vectigal), osobito dohodak od stranih brodova. Uzato poznat je i pocasni dar, koji bi obicno u naravi davali vladaru i njegovoj pratnji pojedini velikasi, kojima bi dolazio u kucu na svom putu (ius descensus regii) ; ali i od ove teske i teretne dace mogao je vladar oprostiti bilo pojedine plemice, bilo citave korporacije. Svojih novaca nijesu hrvatski vladari kovali, jer se u drzavi trosio bizantinski (byzantii, romanati), tada svjetski novac, narocito zlatnici (aurei, solidi) i srebrnjaci (argentei, denarii); ni promecurna Venecija, ni Nemanjina Srbija, ni Simeunova i Samuilova Bugarska nijesu tada (sve do potkraj XII. vijeka) kovale svoga novca, narocito zlatnoga i srebrnoga. Inace se trgovalo i dace placale jos i u prirodninama (zitu, vinu, ulju, soli, siru, kruhu, svinjama, ovcama, kozama), a narocito u kunskim kozama (pelles marturinae, ili mar-turina).
    Vojska. Izdaci kraljevski poglavito su tekli na vojsku i morna-ricu. Vladar hrvatski bijase vazda vrhovni njezin zapovjednik, te je navjescivao rat i sklapao mir. Vojnicka sila na kopnu i mora bila je veoma znatna vec za knezova Trpimira i Domagoja, kako pokazuju uspjesni rat s Bugarima i osvojenje Barija, a docnije za kralja Tomislava bjese jos jaca. Mornaricom hrvatskom zapovijedao je u kra-ljevsko doba od druge polovice XI. vijeka zamjenik nekadanjega neretljanskog kneza (dux Marianorum).
    Dalmatinski gradovi. Dalmatinski gradovi imali su kroz cijelo ovo vrijeme svoju samoupravu, a po njihovu uzoru bili su kasnije uredeni i oni gradovi, koje su Hrvati sami podigli, tako Belgrad i Sibenik. Na celu grada stajase p r i o r, izabran od gradskih plemica (patricija), koji su se takoder raspadali na plemena (primjerice „Petrus de genere Cacauntorum"), a onda potvrden u ranije doba od cara bizantinskoga, a u docnije od hrvatskoga kralja ; stoga i jest gradski prior zadarski ili spljetski velikas kraljevstva. Zadarski bijase najugledniji, pace za porodicu Madijevaca znamo, da je bila u rodu s hrvatskom kraljevskom kucom, jer je jedan od vladara hrvat-skih X. vijeka imao za zenu jednu Madijevku. Prior je glava grad-skoga vijeca, koje se sastojalo od sudaca, tribuna i biljeznika. Inace se redovito sastajase gradska skupstina, na koju bi dolazili