200
    Ali dobrza opazio je Petar Zrinski, da ga Turcin vara, pa stoga zazeli, da se izmiri s uvrijedenim Leopoldom i njegovom vladom. U tu je svrhu poslao u Bec zagrebackoga biskupa Martina Borkovica, a nesto kasnije i jedinca sina Ivana Antuna; no jos prije negoli mu je stiglo zamoljeno oprostenje, provali ujedared carska vojska u Me-dumurje pod generalom Spankauom. Na taj glas ostave Petar Zrinski i Frano Krsto Frankopan Cakovac i podu u Bec (12. aprila 1670.), da od kralja licno izmole milost. Kad stigose onamo, budu uhiceni i utamniceni, najprije u Becu, a onda u Wiener-Neustadtu. Poslije visemjesecne istrage stavise ih pred narocito u tu svrhu sastavljeno sudiste (iudicium delegatum), a ovo ih odsudi na smrt radi veleizdaje. Za Petra Zrinskoga kaze odsuda, da je „sagrijesio vise od ostalih, jer je htio da bude ono, sto je Njegovo Velicanstvo, to jest nezavisni kralj hrvatski, te je stoga odista vrijedan, da dobije na glavu umjesto krune krvnicki mac.“ Dne 30. aprila 1671. izgubise oba velikasa glave u Wiener-Neustadtu, a isti dan u Becu i njihov drug Franjo Nàdasdy, koji je takoder bio uhvacen i odsuden. Iza nekoliko mjeseci zadesi ista sudbina i Stajerca Erazma Tattenbacha. Jedini je zet Petra Zrinskoga Franjo Ràkóczy dobio pomilovanje, no doskora umre (1676) i ostavi tromjesecna sincica Franju. Jos onda, kad je Spankau provalio u Medumurje (u aprilu 1670.), uhvacena je i Katarina Frankopanka, a onda utamnicena u Gracu (na Schlossbergu), gdje je onda poludila i umrla u najvecoj bijedi (16, novembra 1673.). Podjedno je sav imutak obiju porodica zaplijenjen i razgrabljen.1
    Nikola Erdódy. Ovom katastrofom, kojom bise zatrte ove dvije drevne hrvatske porodice, uspe se prevlast njemacka u Hrvatskoj do svoga vrska, a becka je vlada obustavila u prvi kraj bansku cast, dignuvsi Petra Zrinjskoga s banske casti2 jos prije njegova odlaska iz
      1	Frano Krsto Frankopan bijase p o s 1 j e d n j i clan svoje porodice. Sin Petra Zrinskoga, Ivan Antun, ziveci rxeko vrijeme bijedno na slobodi, umr’o je konacno u Gracu na Schlossbergu u tamnici 11. novembra 1703. kao p o s 1 j e d n j i Zrinski. I ban Nikola Zrinjski ostavio je sina Adama, koji pogibe kao casnik u bitki kod Slankamena 19. augusta 1691.
      2	U javnom, hrvatskim jezikom pisanom proglasu na hrvatski narod, kaze kralj Leopold, da je „grof Peter Zrinski nevernik postai nase korune, proti njoj pun-tarskim zakonom podignul se, pod svoju oblast kraljevstva nasa hrvatsko i slovensko i dalmatinsko i bliznje nase orsage podegnati kanil, verne nase pod svoje calarne i neverne ruke obernuti skusal.“ Zato ga skida s banske casti i „njegovu personu bantisamo i proskribujemo dajuci oblast vsem i slednjim na nju tak, da ga slobodno umori ali uhiti, da jos k tomu vsemu obecajemo onomu cesarski-kraljevski dar, koteri njega ili zivoga ili mrtvoga nam dà vu ruke.“ (Gl. Racki, Izprave 118—119.)