102
S t j e p a n a „mladim kraljem“ ugarskim i podjedno ucini bana Dio-nizija palatinom.
    Rat za babenbersku bastimi. Uto se Bela ponovo zaplete u rat s austrijskim hercegom Fridrikom Babenbergovcem. Nedaleko od Wiener-Neustadta doslo je do boja, u kojem pogibe Fridrik kao p o-sljednji muski potomak svoga roda. Sva zemlja od Ceske do hrvatske granice (to jest Austrija i Stajerska) ostadose bez zakonita vladara. Sada se uzmu otimati za babenbersku bastimi oba susjeda, kralj Bela i ceski kralj Otokar Premysl II. Poslije po-duljega bezuspjesnoga ratovanja uplete se u borbu papa Inocent IV., a njegovim nastojanjem dode do mira u Pozunu (1254), po kojemu dobije ceski kralj Austriju, a ugarsko-hrvatski svu Stajersku (od Semeringa na jug). Potom poslje Bela u Stajersku svoga sina ,,mla-dega kralja" Stjepana, a kao glavnoga mu savjetnika dodijeli bana i hercega hrvatskoga Stjepana (od plemena Gut-Keled). No Stajercima ubrzo otesca ugarsko gospodstvo, pa stoga piane u zemlji buna. Buntovnici prisile mladoga Stjepana i njegova istoimena savjetnika na odlazak iz Stajerske i proglase svojim gospodarom ceskoga kralja Otokara Premysla (1259). Zbog toga doslo je do cesko-ugar-skoga rata, u kojem ceske vojske pobijede ugarske kod Kroissen-brunna na rijeci Moravi (1260), nasto se Bela morao odreci Stajerske. Kao jamstvo za trajni mir bilo je uglavljeno, da ce se Belin mladi sin Bela ozeniti Otokarovom necakinjom Kunigundom, sto se doc-nije i zbilo, pa tako nastupise porodicne sveze izmedu Arpadovicà i Premyslovicà. Uza sve to ipak nije bilo trajna mira, pace pod kraj Belina zivota ceski je kralj — ovladavsi i Kranjskom i Koruskom -— gledao, kako bi dobio u svoju vlast i zapadnu Slavoniju. I odista bilo je u njegovim rukama u doba Beline smrti hrvatsko Zagorje i sav kraj oko Samobora, gdje su privrzenici ceskoga kralja i po-digli cvrst grad nad trgovistem na obranu juznih meda Otokarove drzave (oko 1279).
    Ojacanje velikasà. Tatarska je najezda odvrnula kralja Belu s onoga puta, kojim je posao u pocetku vladanja. Do toga vremena naime kralj je svom snagom radio protiv osiljenja velikasà, a odsada dalje i sam ih je podupirao imajuci kod toga pred ocima ojacanje svoje vojne snage. Darivao je dakle uz obavezu vojne sluzbe svojim vjernim privrzenicima ne samo pojedina zemljista, nego i citave zu-panije, a uza to bi ih ovlastio, da grade na svojim dobrima tvrde gradove. Na taj je nacin Bela doduse postigao svoju svrhu, ali je