117 Ludoviku navalu na Bugarsku, u kojoj su po smrti cara Aleksandra zavladala oba njegova sina Sisman i Sracimir, prvi s prijestolnicom u Trnovu, a drugi u Vidinu. Kako su braca bila u zavadi, lako uspje Ludoviku pokoriti vidinsku carevinu zarobivsi i samoga cara Sraci-mira (1365).1 Nato osnova Ludovik bugarsku banovinu izmedu Dunava i Balkana na zapadu s Vidinom kao glavnim mjestom, ali izmirivsi se poslije cetiri godine sa Sracimirom, povrati mu drzavu kao svome v a z a 1 u (u drugoj polovici 1369.). Uto umre ujak Ludovikov, poljski kralj Kazimir (1370), a Poljaci nato bez otpora prihvate — prema ugovoru od 1339. — Ludovika za svoga kralja okrunivsi ga svecano u Krakovu. Tako postade Ludovik gotovo najmocnijim vladarom u Evropi. Vlast njegova sezala je od donje Visle sve do Kotora na Jadranskom moru, a osim maloga broja Madzara i Nijemaca svi su mu ostali podanici bili Sloveni, u prvom redu Hrvati, Srbi, Slovaci, Malorusi i Poljaci. Medutim dok je kralj Ludovik ovako sirio granice svojoj vlasti, pojavi se na Bal-kanskom poluotoku nova sila i postade ubrzo najopasnijim dusma-ninom Ugarske i Hrvatske. To su Osmanlije ili Turci. Turci. Kaspijskom moru na istok siri se golemo nizozemlje Turan {Turkestan), gdje su kroz mnoge vijekove iivjela razna nomadska plemena prozvana jednim imenom Turci. Kad Diingiskan (Temudzin) utemelji svoju prostranu mongolsku driavu, ostavi pocetkom XIII. vijeka jedan dio Turaka svoju domovinu i preseli se u Malu Aziju, gdje se voda njihov O s m a n uoci XIV. vijeka proglasi nezavis-nim sultano m, primivsi sa svojim narodom islam; po njemu se onda oni prozvase Osmanlije. Sin Osmanov O r h a n ucini Brusu prijestolnicom i primace se Mramorskom moru (1326). Veé sada bili su Osmanlije na glasu sa svoje hrabrosti, pa stoga ih je bizantinski