344
dijelíla (kao u XVI. vijeku) na sandzakate (kao zupanije ili okruzja), a ovi ná kadiluke i nahije (kao kotari), kojima su upravljali kadije ili k a p e t a n i ili muselimi, obicno clanoví najmocnijíh porodica ; cast ta je sve cesce prelazila od oca na sina. Sandzakà ili pasa vise nije bilo, a tako ni beglerbega,1 vec je zemlji stajao na celu carski namjesnik obicno zvan v e z i r, a stolovao je stalno od druge polovice XVII. vijeka u Travniku.2 Na taj je nacin Bosna stekla u upravi neki iznimni polozaj u carstvu, a taj su carski namjesnici morali ne samo postivati nego i podupi-rati, ako su htjeli da u miru provedu svoje namjesnikovanje. Vec u drugoj polovici XVIII. vijeka hoce svaki bosanski velikas (ajan), da se u zemlji viada po njegovoj volji, koju su vodili licni interesi, a ne politicke ideje, pa tako se opet u bitnosti obnovise one prilike, s kojima smo se sretali u XIV. i XV. vijeku, samo mjesto baña i kralja sjedio je sada u zemlji vezir, a mjesto hercegá, vojvodá i knezova okruzuju ga kapetani, age i begovi. Dok je Carigrad trpio ove prilike, bjese u zemlji mir, no kad su sultani poceli da provode u drzavi razne reforme (narocito vojnicke), ne bi li opet povratili carstvu iz-gubljenu moc i slavu, onda su protiv sebe podígli bosanske velikase i njihove pomagace janjicare, kojih su se glavari nazivali base. Ove reforme uzeo je ozbiljno i dosljedno provoditi sultán Mahmud II, (1808—1839), a ñapóse jos odluci skrsiti moc bosanskih velikasa, a Bosnu i Hercegovinu potpuno izjednaciti u administrativno-poli-tickom obziru s ostalim zemljama carstva.
   Borbe do Husein-kapetana Gradascevica. S tom zadacom posla sultán za vezira u Bosnu Ali Dzelaluddin pasu, covjeka gvoz-dene ruke i veoma darovita. Cim stize u Bosnu (u martu 1820.), poce energicki provoditi red i mir, prijececi zíteljima slobodan prolaz iz jednoga mjesta u drugo bez putnoga lista kadijina (teskere) i kaz-njavajuci svaku kradu i zulum, pocinjen i na krscaninu, najokrutnije. Kad je predobio za sebe neke odlicnije bosanske rodove, onda uze njihovom potporom progoniti ostale; vec 1821. dao je pogubiti mnogo kapetana i uglednih Sarajlija, dok je na juris zauzeo otporni Mostar i Srebrenicu (nedaleko od Drine). Medutim 1822. umre, valjada otrovan, a onda se opet vrati u Bosnu dojakosnje stanje anarhije i nereda.
      1	Gl. gore str. 202—203.
      2	Prije bijase sjediste beglerbegovo (od 1580.) u Banjaluci zbog neprekidnoga ratovanja na hrvatskoj granici. U Sarajevo dolazio bi vezir samo iznimno, vise na prolazu u Travnik ili iz njega. Vremenom su Sarajlije to smatrali kao pravo svoje.