94
(familiares, servientes). To je pocetak oligarhijskoga vla-danja u Hrvatskoj, koje je potrajalo sve do 1348., kad je tek kralju Ludoviku I. uspjelo, da slomi snagu hrvatskih velikasa, dok je to u Ugarskoj vec prije proveo otac njegov Karlo I. Pored Krckih knezova (Frankapana), koji su 1225. dobili uz modrusku zupaniju jo§ i Vinodol, isticu se Bribirski knezovi od plemena Subica, na celu im knez Gregorije, onda Svacici s knezom Domaldom, gospodari zupanije cetinske, i K a c i c i s knezom Malducom, gospo-dari Omisa i citavoga primorja od usca Zrnovnice kod Spljeta do usca Neretve. Radi prvenstva u Spljetu doslo je do krvave borbe izmedu Gregorija i Domalda, u kojoj Domald konacno podleze, dok je opet Malduc sa svojim Omisanima zadavao tako ljutih udaraca primorskim gradovima, a narocito Spljetu, da je papinski poslanik Akoncije morao posredovati mir (1221).
    Uto se herceg Bela opet zavadi s ocem i postade (1226) nje-govim vladarom, dok ga mladi brat naslovni galicki kralj K o loman zamijeni 1226. u hrvatskom hercestvu. Kralj i herceg (rex et dux) Koloman nastojase da primiri Hrvate, no ipak ne postize mnogo, bar u prvi kraj, ma da je otac njegov Andrija jos pod konac Belina hercegovanja imenovao (1225) dva baña, jednoga za „citavu Sla-voniju'1 (totius Sclavoniae) do Gvozda, a drugoga za Hrvatsku i Dalmaciju (banus de maritimis partibus).1 Hrvatskim nezadovoljnicima stade na celo knez Domald od plemena Svacica i zapoce na kopnu i moru gradanski rat, u kojem konacno podleze (1229). Tek sada mogao je Koloman da svrne paznju svoju na Bosnu, gdje je tada vladao ban Matej Ninoslav (1230—1250). Koloman pozeli da izravno svojoj vlasti podvrgne i Bosnu pa stoga se uze mijesati u njezine nutarnje prilike, sto mu olaksa ponovo procvalo bogomilstvo, pace i sam ban Ninoslav bjese gorljiv mu privrzenik. Toga radi pre-pusti kralj Andrija vrhovnu pasku nad Bosnom sinu Kolomanu, a tu odluku potvrdi i papa Grgur IX., a onda uze herceg hrvatski u njoj djelovati krstom i macem. Kad provale vojske hercegove u Bosnu, ban Ninoslav i bogomili prigrle katolicku vjeru, nasto se Koloman vrati natrag (1234). No tek sto je herceg s vojskom ostavio Bosnu, i ban i njegovi podanici povrate se krivovjerju. Od toga se vremena
     1 Slavonija se dotada obícno zvala „banatus“, kad je njome upravljao ban, ili „ducatus“, kad je u njoj vladao herceg (dux); sada je prozvana ,,r e g n u m“ (kraljevina), jer joj je stajao na celu kralj (rex) Koloman. Prvi put nalazimo taj naziv 1232. (Smiciklas, Cod. dipi. III, 369).